Piše: Miloš Lalatović
Često se za svetitelje vezuju ljudi, koji su bili sveštenici i monasi. Međutim, među svetima su prosijali i mnogi mirjani ili laici. Jedan od njih je bio čovjek neobičnog žitija brat Dragoslav ili Dragi, kako su ga češće zvali.
Dragoslav Živanović, rodio se 1944.godine u Krnjevu, manjem mjestu u Srbiji, od pobožnih roditelja, koji su pripadali bogomoljačkom pokretu, poznatom po Svetom Vladici Nikolaju Žičkom na svom čelu. Od djetinjstvo okružen pobožnošću svoj puni zamah brat Dragi, dobio je u mladićkom dobu.
Dok su se tadašnji komunistički omladinci ismijavali religiji, a vaspitanje i etiku, stavili u licjemerne okove, mladić Dragoslav se svim žarom posvetio postu, molitvi, izdavanju značajnih crkvenih knjiga, poput danas dobro poznate knjige nepoznatog autora “ Kazivanje jednog bogotražitelja svom duhovnom ocu“. Mnogi sveštenici, monasi, i episkopi poput Mitropolita Amfilohija i Vladike Atanasija su prepričavali priče o ovom mladom čovjeku decenijama nakon njegovog usnuća. I do danas se nastavlja priča o njemu među pobožnim ljudima. Brat Dragi je svoje imanje donirao, a svoju kuću pretvorio u bogomolju, slično kako su činili drevni Božiji ugodnici, poput Svetog Nikolaja Mirlikijskog Čudotvorca. Trpio je mnogo i od svojih i tuđih zbog svoje pobožnosti, a on je opet ostajao bezgnevljiv, nezlopamtiv, kao da nikad u sebi nije iskusio takva osjećanja.
Vladika Atanasije Jeftić, govoreći o bratu Dragom isticao je ,,da blago takvom narodu, koji imaju takve podvižnike, a teško takvom narodu koje takve svoje proganjaju“. I, zaista ga jesu proganjali, i to nevjerovatno, putem tzv.omladinskih novina, radija i televizije, ismijevajući njegovu pobožnost. Sad se postavlja pitanje, šta je svim tim ljudima bilo bitno da u tolikoj mjeri proganjaju skromnog mladića, električara po struci, iz nekog manjeg srbijanskog mjesta? Možda zato, što je đavo osjetio opasnost, od projavljivanja novih svetitelja u vremenu, kada je planirao kraj Crkve Hristove, a svoje zlodjelo je ostvarivao preko zabludjelih ljudi.
Dobročinstva brata Dragog su bila neizmjerna. Recimo, znao je starijim ljudima u mjestu iz kojeg je poticao, a koji nijesu imali podmlatka, da u toku noći završi teške fizičke poslove. A oni bi ujutru iznenađeni i radosni bili, kao da ih je u toku noći posjetio anđeo Gospodnji. Znao je slično da uradi i omladini, kako ne bi imali izgovora da ne idu na poklonička putovanja, koja je organizovao po raznim manastirima i svetinjama.
Brat Dragi je širu javnost upoznao i sa sada vrlo poznatim Starcem Tadejem Vitovničkim. Negdje, 1975.godine, molio je Starca Tadeja da zajedno idu na bogomoljački sabor, što je ovaj prvi put odbio. Posle izvjesnog vremena ponovo ga je pitao, na što je Starac Tadej odgovorio ,,da on izbjegava ljude, bogomoljačke sabore i slave“. Ipak, brat Dragi je bio uporan, nastavio je, pominjući da će pitati nadležnog vladiku da mu da blagoslov, našto je Starac Tadej pristao, misleći da ovaj to sigurno neće uraditi.
Miloš Lalatović: Antihrist, poslednje iskušenje čovječanstva
Imalo bi se mnogo štošta reći i napisati o ovom velikom Božijem ugodniku, ali sve je to malo. Brat Dragoslav-Dragi Živanović, upokojio se 1979.godine, nakon što je stradao u saobraćajnoj nesreći, u trideset i petoj godini života. Na dan njegove sahrane okupilo se na stotine sveštenika, koji su mu zajedno sa velikim brojem vladika služili opijelo, uz prisustvo ogromnog broja monaha i monahinja, kao i vjernog naroda.
Vječan ti spomen, brate Dragoslave-Dragi, i pomeni nas u Carstvu Nebeskom.
