Piše: Andrija Radović
Vrijednost filma ,,15 i po“ najprije se ogleda u mešterskom pronalaženju univerzalnog ljudskog i umjetničkog među ličnim krhotinama, ali i krhotinama svijeta koji nas okružuje
Drugo veče Filmskog festivala u Herceg Novom na Kanli kuli proteklo je u znaku svjetske premijere debitantskog dugometražnog igranog filma ,,15 i po “crnogorskog glumca i reditelja Milivoja Miša Obradovića – duboko emotivnog i originalnog ostvarenja podnaslova ,,Film za osjetljive“, koje bi kao dodatni naslov moglo nositi i Tolkinovu misao da nijesu svi koji lutaju izgubljeni.
U priči o glumcu Niku, zasićenom monotonijom uloga i životne kolotečine, koji postaje filmski autor i tema svoga djela, nemoguće je ne prepoznati Obradovićev autobiografski žig, naročito uzimajući u obzir da Nikovu ženu Mariju igra Kristina Stevović-Obradović, glumica i Mišova supruga.
Kao što ptica leti
Ipak, vrijednost filma ,,15 i po“najprije se ogleda u mešterskom pronalaženju univerzalnog ljudskog i umjetničkog među ličnim krhotinama, ali i krhotinama svijeta koji nas okružuje. Niko ima opsesiju kamerom, po čitave dane bilježi naizgled obične detalje iz života, tvrdeći da to radi ,,kao što ptica leti“.
Zbunjujući gledaoce da li se radi o dokumentarnom materijalu sa privatnih telefona glumaca, mokumentariju ili igranom filmu (naročito u prvom dijelu), ovaj film predstavlja svojevrsni dokument vremena sačinjen od razigranih realnih mogućnosti, Aristotelovim receptom iz čuvene ,,Poetike“ da se umjetnost ne sastoji u prepričavanju onoga što se već dogodilo (kao što to radi istorija), već onim što bi se moglo dogoditi prema zakonima vjerovatnog i mogućeg. U Obradovićevom poetičnom filmskom dokumentu pohranjena je svakodnevica crnogorske porodice i ulice, ali i svakodnevica u Crnogorskom narodnom pozorištu i na našoj glumačkoj sceni uopšte. Precizno je oslikana i društveno-politička zbilja u kojoj su oni koji ne zauzimaju strane i ne žive po tuđim očekivanjima i pravilima – otpadnici. Dakako, u ovom filmu pohranjena je i lična svakodnevica autora, u onoj mjeri koja je bila potrebna da ovo umjetničko djelo postane ogoljena težnja umjetnika – zaglavljenog u limbu između prošlosti i budućnosti, odlaska i ostanka, glumačkog i rediteljskog poziva. U filmu se, simbolično i(li) simptomatično, u ulozi reditelja pojavljuje i sam Obradović.
Osam i po
Iako se objašnjenje naslova filma može izvući iz jedne od replika, u kojoj Niko objašnjava da čovjek između 15. i 16. godine poklekne i polagano gubi svoje ideale – što je u filmu i simbolički prikazano kroz dječaka koji pušta crvenog zmaja na plaži i kojeg Niko na kraju udavi – naziv nesumnjivo ima metafilmsku kopču sa kultnim ostvarenjem Federika Felinija „8 i po“. Niko, baš kao i glavni junak Oskarom nagrađenog crno-bijelog klasika, Gvido Anselmi, pokušava da se izbori s autorskom krizom i stvori film o autoru koji stvara svoje djelo.
Mišo Obradović je za Pobjedu nakon premijere kazao da isprva uopšte nije imao Felinija kao referencu.
– Kad sam shvatio da je to naslov filma, uopšte nijesam mislio na Felinija i ,,8 i po“, koji mi je inače omiljeni film. Tek sam poslije shvatio, ovaj je reditelj, a ovaj hoće da bude reditelj. To je podsvijest poslala, nijesam bio svjestan toga. Ja sam se vezao za tu tezu da postoji neki trenutak, ja sam ga stavio između 15. i 16. godine, kada čovjek poklekne i kaže: ,,Okej, ajde, nema veze… Za*ebaću ja sistem“. Onda sam poslije vidio sličnosti i sad rekoh ovo će ispasti da je rađeno s namjerom, a uopšte nije bilo. To su te podsvjesne stvari koje iz nas izlaze, jer to su slike kojima mi gledamo pa one onda izađu – rekao je Obradović.
Na pitanje o miješanju dokumentarnog i igranog kazao je da ga ,,jako interesuje poetika svakodnevice“.
– Ono kad ti možeš neku banalnu svakodnevnu stvar da radiš i naiđe na Radiju Beograd emisija ,,Visine“ i čuješ Baha –,,Pasiju po Mateju“, a ti čistiš nešto po kući i spojiš ta dva naizgled nespojiva momenta i to odjednom dobije jednu nenormalnu poetiku. Mene interesuju te male svakodnevne stvari i, naravno, razbijanje forme – rekao je on.
Odgovarajući na pitanje koliko se ovim filmom ogolio, kazao je da je u film ,,stavio sve što je mislio u tom trenutku“.
– Mene zovu: ,,Moraš da se izjasniš, bila je ova ili ona politička situacija“. Izjasniću se u svom filmu. Da idem po ulici da se izjašnjavam na taj način – ne. Pustite me da se ja izjasnim na svoj način. I zato mi je bilo važno da kažem: Ja nijesam Srbin. Ja nijesam Crnogorac. Ja sam filmadžija. Jer mi stvarno Čarli Čaplin znači više od kralja Nikole. I tačka – pojasnio je Obradović jednu od scena iz filma ,,15 i po“.
Film ,,15 i po“ nastao je u produkciji Giggling Goat Production, Atomic Productioni Radio-televizije Crne Gore, uz podršku Filmskog centra Crne Gore (FCCG). Glumačku podjelu, osim Stevović-Obradović, čine: Emir Ćatović, Lara Dragović, Vule Marković, Zoran Vujović, Dejan Ivanić, Goran Vujović, Dušan Kovačević, Ivona Čović-Jaćimović, Mladen Nelević, Jadranka Mamić, Davor Dragojević, Žaklina Oštir, Petar Burić, Julija Milačić-Petrović Njegoš, Branko Baletići Vojin Perović. Andrija RADOVIĆ
Uočiti i ukrasti stvarne segmente života
Na pres konferenciji jutro nakon premijere Kristina Stevović-Obradović kazala je da prisustvuje stvaranju filma ,,15 i po“ jako dugo vremena, te otkrila da se u njoj tokom tog procesa ,,pobilo mnogo sila“.
– Zaključujući već jako rano da tu ima mnogo pozajmljenog iz života, ne samo našeg… Shvatila sam da najprije nijesam bila komforna sa tim, jer sam se pitala koliko će se ljudi pitati koliko je to njegova, samim tim i naša priča, pa ti njima objašnjavaj šta tu jeste a šta nije – rekla je Stevović-Obradović.
Nakon toga je, kako je kazala, shvatila da je sve to promašeno, jer se ne bave svojim životima nego idejom.
– Onda je došao trenutak, prije nekih četiri-pet godina, kada je već scenario počeo da se stvara i približava ovoj formi koju ćemo na kraju i ekranizovati, kada je stvarno počelo moje shvatanje koliko je bilo vraški teško i značajno uočiti i biti sposoban na najbolji mogući način ukrasti stvarne segmente života, stvarni život. Prespojiti dijaloge koje si negdje čuo, namaštati ih, dovesti do one tačke u kojoj služe tvojoj priči – istakla je ona.
Izvor: Pobjeda
