Piše: Milija Todorović
Uspavanoj i poluprisutnoj skupštinskoj većini izgleda da je promakao opasan ton u tiradi Andrije Nikolića (DPS) da će se njegova partija boriti za svoja uvjerenja demokratskim i zakonskim sredstvima dok „za to bude uslova“. U nastavku je Nikolić dodao da će DPS onda „kad ponestane uslova“ preći na neki drugi vid borbe !?
Sve je to Andrija Nikolić rekao u elegičnom spjevu posvećenom opštem obraćanju pažnje na to šta govorimo, kako se izražavamo, kako ukazujemo i drugima lijepimo etikete o vezama sa kriminalom, o ubistvima, o ekstremizmima i sl. Nikolić je djelovao kao polaznik nekog budističkog, meditativnog kursa koga (i njegove partijske drugove) ubija svaka „prejaka riječ“. I obraza mi, njegov jučerašnji vapaj da pazimo na preoštar rječnik mogao bi da uđe direktno u udžbenike.
Mogao, da nije konteksta koji nam je dobro poznat i iz koga izlaze (godinama unazad) kvalifikativi za sve neistomišljenike DPS, kako su „izdajnici CG“, „sluge okupatora“, vjernici „crkve Srbije“, „četnici“, „maligni uticaj“… itd. A kad znamo za taj kontekst, najmanje sto možemo reći da je Andrija Nikolić licemjer kada iz skupštinskih klupa upozorava da „svi imamo djecu“ te da „oštre kvalifikacije“ o vezi DPS- a i kriminalnih klanova, mogu da nanesu štetu i nedužnima.
Sveštenik Nikola Pejović: Najvažnije da su povrijeđeni van životne opasnosti, utvrditi sve okolnosti
No, lako ćemo za njegovo licemjerstvo. Da se vratimo na opasni ton kojim poručuje da se DPS neće držati demokratije kao pijan plota. Odnosno, evo da bude po skupštinskom stenogramu, da će se držati demokratskih pravila „dok za to bude uslova“. Poruka na prvi pogled zvuči logično: ako nema uslova, nema ni demokratije. Pa je li? U čemu je onda opasnost ove Nikolićeve poruke?
Pa u tome što nam, između redova, ovaj partijski glasnogovornik poručuje da će oni u DPS-u (pr)ocjeniti kada ima a kada nema uslova za demokratiju. Drugim riječima, DPS je sklon da pređe na ne-demokratske metode kada njihov počasni predsjednik procijeni da je vrijeme „za šumu“. Moram podsjetiti da smo „taj (njihov) film već gledali“. Na Kruševom ždrijelu prilikom jednog crkvenog obreda 2021; na cetinskim ulicama prilikom najave preispitivanja rada FCJK; početkom 2025 kada su pokušali da instaliraju studentski pokret koji se od „Kamo sjutra“ preoblikovao u „malo sjutra“… itd.
Riječ je listom o neprijavljenim skupovima, bez jasnog organizatora (imena i prezimena) sa neuračunljivim i agresivnim anti-crkvenim i anti-srpskim porukama. I da, da ne zaboravim performans SUBNOR-a (ili šta je to već u uslovima kada nemamo više niti jednog živog borca NOB-a) na Gorici i orgijastičko urlikanje upućeno gradonačelniku Podgorice. A sjetiću se i AFŽ cirkusa ispred zgrade RTCG kada je u emisiji trebalo da gostuje sveštenik SPC kako bi izrekao crkveni stav o jednom javnom pitanju.
Sveštenik Nikola Pejović: Najvažnije da su povrijeđeni van životne opasnosti, utvrditi sve okolnosti
Dakle, revolucija u najavi. Nedemokratska agresija zaogrnuta rodoljubljem. Verbalno i bučno „prebijanje“ i „getoiziranje“ neistomišljenika. A sve to, jer „nema uslova“ za vladavinu DPS jednoumlja.
I poziv, samim tim, skupštinskoj većini da se probudi i da prati šta im priča opozicija. Pred njihovim uspavanim nosom. Ili je njihov nos prošetao do skupštinskog WC ili restorana. Na isto nam dođe
