Đukanović i njegova partijska glasila poslednjih dana ušli su u kampanjsko sređivanje kuće i dvorišta pred dolazak Specijalnog izaslanika Sjedinjenih Američkih Država za Zapadni Balkan Gabrijela Eskobara.
Vješti manipulator, Đukanović stalnim ponavljanjem strahova od ruskog i srpskog uticaja ima namjeru da se dodvori zapadnom zvaničniku, od kojeg će po mnogima zavisiti „miješanje karata“ na crnogorskoj političkoj sceni.
Pomoć na koju ni sam nije računao pruža mu parlamentarna većina koja međusobnim satiranjem opasno ugrožava svoj status većine. U tome ih prate i njima bliski mediji koji ovih dana „ne stižu“ da pomenu ni aktuelne DPS afere kao što su prisluškivanje Specijalnog tužioca ili Panama papire. Osnovne linije pucanja većine produbljuju „Vijesti“ koje zastupaju 3 poslanika URE u procesu približavanja DPSu i „Borba“ koja do iznemoglosti prenosi DF saopštenja protiv premijera Krivokapića i njemu bliskih ministara.
Posebnu grotesku nove vlasti čini i dalji izostanak reforme Tužilačkog savjeta, koji bi ako je suditi po najavama policije, medija i međunarodnih institucija imao pune ruke posla.Na taj način Đukanović kojeg opterećuje ne samo 30 godina bahate vlasti nego i veoma svježe afere uspijeva da temu sa sebe skrene tamo gdje je to uradio i prije godinu dana. Crtajući sebi proevrovropski oreol vješto je pobjegao od korupcije koja je zapadu veoma očigledna.
Koalicioni kapacitet DPSa je jednako nizak kao i prije godinu dana kada je izgubio prve parlamentarne izbore od kad je Crne Gore i izbora! Jedina nada su mu podgrijane ambicije doskorašnjih vlasnika Vijesti koji žele URU da približe „zamišljeno zdravom“ krilu DPSa na čelu sa bivšim premijerom Markovićem. Dio tog plana je bilo i povlačenje, korupcijom opterećenog Đukanovića.
Na drugoj strani DF je pretrpio ozbiljan udarac uspostavljanjem prilično bliskog odnosa između Zdravka Krivokapića i svog mentora Vučića. To je dodatno obesmislilo njehovu prilično destruktivnu ulogu u funkcionisanju nove vlasti. DF koji je nezadovoljan svojim odsustvom iz aktuelne Vlade nije uradio ništa ozbiljnije ni kroz rad parlamentarnih tijela u demontaži onoga što su nazivali „hobotnicom“
Da li će „specijalac Vašingtona“ nasjesti na Đukanovićeve performanse zaštitnika zapadnih vrijednosti ostaje da se vidi. Upućeni tvrde da Eskobar poznaje Đukanovićev lik i djelo više nego što bi se moglo pretpostaviti. Konstanta u Đukanovićevom narativu su i stalni napadi na Srpsku pravoslavnu crkvu. Poslednjih dana se dosjetio da počivšeg Mitropolita Amfilohija predstavi kao svog istomišljenika čak i iz vremena litija. Ovo je izazvalo ozbiljan gnev kod vjerujućih.
Da li su to teme koje će učiniti da Đukanović politički i krivično pravno preživi? Ukoliko parlamentarna većina zaboravi zašto je došla u tu poziciju i nastavi ovim tempom međusobnog obračuna, na to će moći da ih podsjete samo – izbori.
Vladimir Mihailović
