Ruski napredak predstavlja značajnu promenu u odnosu na prošlu godinu, kada su linije fronta uglavnom bivale statične. U oktobru je Rusija ostvarila najveće teritorijalne dobitke od leta 2022. Ukrajinske linije popuštaju pod pritiskom
Tokom većeg dela prošle godine, ruske trupe su izvodile krvave napade na ukrajinske položaje koji su često donosili samo ograničene dobitke. Međutim, stalni napadi sada počinju da daju rezultate. Tako je u oktobru ove godine Rusija ostvarila svoje najveće teritorijalne dobitke od leta 2022, pošto su ukrajinske linije popustile pod stalnim pritiskom.
Tokom prošlog meseca, snage Kremlja su osvojile više od 160 kvadratnih milja teritorije (oko 414 kvadratnih kilometara, prim. prev.) u istočnom delu Donbasa, koji je danas glavno poprište rata. To im je omogućilo da kontrolišu strateški važne gradove, počevši od Ugljedara početkom oktobra, koji su činili stubove ukrajinske odbrane celog područja. Prošle nedelje, bitka je besnela u Selidovu, koje je po svemu sudeći izgubljeno za Ukrajince (ukrajinska vojska je napustila Selidovo; prim. NS).
Stručnjaci navode da će ovi dobici, koji su, inače, među najbržima u ratu, pomoći ruskim trupama da osiguraju svoje bokove pre napada na grad Pokrovsk, koji je ključni logistički centar za snage Kijeva u Donbasu.
Ruski brzi napredak predstavlja značajnu promenu u odnosu na prošlogodišnju situaciju, kada su linije fronta uglavnom bivale statične, a obe strane pokretale ambiciozne, ali neuspešne ofanzive.
Iscrpljivanje odbrane
Međutim, stagnacija koja je obeležila 2023. godinu pripremila je teren za skori napredak Rusije. Ukrajinski vojnici i vojni analitičari tvrde da bez obzira na to koliko su ruski dobici bili mali (misli se prošlogodišnje dobitke, prim. prev.), oni su postepeno iscrpeli ukrajinsku vojsku do te mere da njene snage više ne mogu da drže neke od svojih važnih položaja.
Ruski napredak u Ukrajini po mesecima (Foto: NYT)
Prema Pasi Parojnenu, vojnom stručnjaku iz finske organizacije Black Bird Group, polovina teritorijalnih dobitaka Rusije u Ukrajini ostvarena je u samo poslednja tri meseca. „Situacija na jugoistoku Donbasa rapidno se pogoršava“, dodao je on.
Rusija je u julu ove godine ostvarila niz malih dobitaka u ovom (jugoistočnom) delu Donbasa, upirući pogled ka Pokrovsku, ključnom železničkom i putnom centru za logistiku ukrajinskih snaga.
Judžin Dojl: Rat u Ukrajini je izgubljen. Tri opcije su preostale.
U avgustu mesecu su ukrajinske odbrambene linije popustile, a Rusija je brzo napredovala 10 milja (oko 16 kilometara) ka Pokrovsku. Takođe, ruske snage su se približile Selidovu sa istoka i severa.
Ruski napredak ka Pokrovsku usporio se kada su naišli na više linija ukrajinske odbrane i kada je Kijev poslao dodatna pojačanja. Umesto da direktno napadnu grad, Rusi su pokušali da ga opkole sa juga, čvrsto zatvarajući obruč oko Selidova. Dalje na jugu, osvojili su Ugljedar, grad-tvrđavu na brdu, nakon gotovo potpunog opkoljavanja.
Tokom prošlog meseca, Rusija je završila svoj napredak ka Selidovu i čini se da je to mesto potpuno zauzeto. Takođe, trupe Kremlja su napredovale ka Kurahovu sa tri pravca, pokušavajući da istisnu ukrajinske snage iz grada.
Vojni stručnjak Parojnen uporedio je neumorne napade protiv kojih se Ukrajinci moraju braniti sa „neprestanom ‘igrom udaranja’ (1), gde nove krizne tačke nastaju brže nego što mogu da se ‘pokrpe’“. To omogućava Rusiji da brzo napreduje kada god pronađe „meko tkivo“.
Vinsent Ture, analitičar Francuske fondacije za strateška istraživanja, ukazao je na druge faktore koji su doprineli ruskom napredovanju, uključujući povećanu upotrebu moćnih navođenih bombi, koje mogu uništiti utvrđene neprijateljske položaje, kao i nedostatak snažnih ukrajinskih utvrđenja u području gde se trenutno vode borbe.
„Ukrajinska odbrana je sve slabija, teren je sve povoljniji za rusku ofanzivu i napredak i, pored toga, Rusi postižu efekat koristeći navođene bombe“, rekao je Ture. „Ova tri faktora zajedno mogu objasniti povećanje ruskih teritorijalnih dobitaka.“
Snage Kijeva imaju i ozbiljan nedostatak u ljudstvu, što ih čini značajno brojčano slabijim na bojnom polju. Da bi se rešio ovaj problem, Aleksandar Litvinenko, sekretar Ukrajinskog saveta za nacionalnu bezbednost i odbranu, kazao je parlamentu, u utorak (29. oktobra), da će biti pozvano dodatnih 160.000 ljudi, s ciljem da se brojnost jedinica podigne na 85 odsto.
Proboj ukrajinskih „tvrđava“
U proteklih nekoliko meseci, Rusi su „probili“ ukrajinska utvrđenja koja su izdržavala dugotrajne borbe, poput Časov Jara. Ruskim snagama su dugo smetali kanali koji dele grad od njegovih predgrađa, što je služilo kao prirodna barijera za Ukrajince. Međutim, nedavno je, prema britanskom Ministarstvu odbrane, Rusija „vrlo verovatno prešla kanal i približila se gradu“.
Na drugim mestima, ruska vojska je koristila taktiku stavljanja odbrane u okruženje, kako bi prinudila ukrajinske snage na povlačenje. Takav slučaj bio je i u Selidovu. Sergije Kuzan, predsednik Ukrajinskog centra za bezbednost i saradnju, rekao je da Selidovo štiti južni prilaz Pokrovsku i da će njegovo osvajanje pomoći Rusiji da pozicionira artiljeriju i obezbedi logistiku na tom području.
Ruski vojnici na obuci u Luganskoj oblasti, 9. oktobar 2024. (Foto: Sputnik/Evgeny Biyatov)
Poluokruženja koja su nastala oko gradova usled ruske taktike dovođenja neprijatelja u okruženje, dali su frontu u Donbasu nazubljen izgled.
Donbas, koji se sastoji od dve istočne oblasti Ukrajine, Luganske i Donjecke, dugo je bio glavni cilj za Rusiju. Nedavni brzi napredak Kremlja ukazuje na još jednu slabost Ukrajine, kažu vojni stručnjaci: nedostatak utvrđenja.
Naime, nakon što su osvojili utvrđeni grad Ugljedar, ranije ovog meseca, Rusi su se suočili sa uglavnom otvorenim terenom, gde su retke ukrajinske odbrambene linije i gde je malo urbanih područja u kojima bi Ukrajinci mogli da se utvrde i pruže čvrst otpor. U samo nedelju dana, Rusija je napredovala otprilike šest milja (oko 9,6 kilometara, prim. prev) severno od Ugljedara – što je neobično brz napredak u poređenju s prethodnima.
„Rusi su sada već uveliko pregazili staru liniju fronta i njena velika minska polja, stvari koje su zaustavljale prethodne ofanzive na Ugljedar, 2023. godine“, rekao je Parojnen.
Da stvari budu gore, Ukrajina je oslabila svoje položaje u Donbasu preraspoređivanjem iskusnih jedinica iz tog regiona u ruski region Kurska, gde su ukrajinske snage ovog leta pokrenule iznenadnu prekograničnu ofanzivu.
Te trupe su često zamenjene manje iskusnim jedinicama koje se muče da odbrane položaje od ruskih napada. Gospodin Ture je primetio da mnoge jedinice koje sada brane front u Donbasu potiču iz ukrajinske teritorijalne odbrane – formacije koja se uglavnom sastoji od civila koji su se dobrovoljno uključili u borbe protiv ruskih napadača 2022. godine, ali im nedostaje obuka i oprema redovnih vojnih jedinica.
Gospodin Parojnen je dodao da ovako brz napredak Rusije potvrđuje „opštu sliku koju imamo o ukrajinskim snagama: Rezerve su male, previše kvalitetnih jedinica je zaglavljeno u Kursku, a Rusija ima dovoljno snage da iskoristi svaku slabost u ukrajinskim odbrambenim linijama“.
Izvor: Novi Standard