Piše: Milija Todorović
Nema sumnje da je PES projekat dekontaminacije države Crne Gore od nacionalističkih krajnosti, od kriminala i korupcije, od siromaštva…. To je politički pokret koji je, prije svega, okrenut ka spoljnopolitičkim integracijama i kvalitetnim stranim investicijama. Nastao prije 3 godine, teško pronalazi prostor u davno iskopanim stranačkim rovovima opštinskih administracija i kuloara. Što ga opet nije spriječilo da se stranački stabilizuje u Herceg Novom, Podgorici i Beranama, ali i da u Nikšiću ima svoj premijerni skok sa 0 na 5 mandata.
Ako ovome dodamo da PES vodi sasvim naprednu koalicionu politiku na državnom nivou, nema razloga da rezultate nikšićkih izbora posmatramo kao njihov neuspjeh. U stvari, jedinu vizuru neuspjeha daju potpomagači DPS-a koji u beznađu kataklizme Đukanovićeve partije, insistiraju da je koalicija sa Mandićevom strankom degradacija PES-a. Ali, od kada to?
Koalicija PES-a i ZBCG čini funkcionalnu vlast u državi, i to je jedina, ali dovoljna snaga PES-a, da djeluje korektivno prema koalicionim partnerima. Nema razglabanja o gradonačelniku kod ovakve razlike u mandatima, i kod ovakvog anti-državnog djelovanja DPS-a sa sve počasnim Đukanovićem. Nikšićki rezultat treba posmatrati kao uspjeh vladajuće državne koalicije i kao ulazak PES-a u nikšićku političku stvarnost. Svaka riječ, svaki trzaj preko toga donosi bespotrebnu reanimaciju DPS političkog vampira kome su građani Nikšića glatko presudili.
Šta ima građanskije i šta demokratskije od proslave činjenice da je koalicija trodecenijske diktature dobila preko 4000 glasova manje od prethodnih lokalnih izbora? To je, valjda bio i prvi cilj ove političke manifestacije u nedjelju. Sve ostalo je tema za državni nivo politike.
