Piše: Miloš Lalatović
Sigurno jedan od kontraverznih filmova iz devedesetih godina je „Zli poručnik“, zajedno sa Tarantinovim „Petparačkim pričama“ iz 1994 godine. Film je iz 1992. Uostalom, glavni glumac Harvi Kajtel se pojavljuje i u Tarantinovom filmu, u onoj čuvenoj sceni gdje Semjuel L.Džekson i Džon Travolta donose leš u kuću čovjeka koga glumi sam režiser. I tu nastaje njihova rasprava u prepoznatljivom ,,kventinovskom“ stilu sa njegovim grimasama. Na kraju spor oko leša, riješio je Harvi Kajtel.
Zaista, postoji spisak glumaca, koji vrlo slično glume i ponašaju se, kao i poznatih ličnosti. Oni uglavnom nijesu u one dražesne fine holivudske momke poput Toma Kruza, Ričarda Gira, pa i samog Breda Pita, koji iako ima nekih sličnih elemenata, sigurno se ne bi mogao svrstati u ovaj spisak u koji spadaju: Harvi Kajtel, Kristofen Voken, Kevin Spejsi, Šon Pen, pjevačica Madona, Haurd Stern, Hari Din Stenton, Gari Oldman, Vinsent Kasel, Kventin Tarantino, Džon Kjuzak, Dejvid Karadin, pisci Čarls Bukovski, Vilijam Barouz, Džek Keruak. Uglavnom se ove ličnosti pojavljuju u filmovima i u javnosti u svom prepoznatljivom neobaveznom stilu, uvijek počinjući neke naizgled bezvezne razgovore, često sa cigaretom, spominjući zatvor“San Kventin“, interesantno kao Tarantinovo prezime ,nakon čega učine mrtvi ladni neki zločin ili se ,,urade“, nafiksaju, često počnu i da igraju kao onaj čuveni ples Džona Travolte i Ume Turman iz petparačkih priča“.
Filmovi imaju neočekivane i šokantne zaplete, koji treba da stvore i određeni komični efekat.Čini se da je ovaj film sabrao gotovo sve takve glumce koje sam pomenuo kao nijedan drugi.Veliki broj. Sličan film je i film iz 1986.godine „Na nišanu“ (“At close range“). U ovom filmu Šon Pen i Kristofen Voken glume oca i sina. U filmu glumi i Penov brat, sada pokojni Kris Pen. Kristofen Voken se pojavljuje kao beskrupolozni kriminalac, kome dolazi njegov sin iz prethodnog braka, Šon Pen, i tu ga zajedno sa svojom braćom, tj. Penovim stričevima, upoznaje sa svim ,,čarima“ kriminala. Pen sa svojim društvom u filmu, ali i sa ocem i stričevima se dobro provodi, dok se zaista stvari ne iskomplikuju, i na kraju potreseni Pen svjedoci protiv oca. Za razliku od „Petparačkih priča“, film nema brutalni humor, ali se glumci slično ponašaju. Interesantno je da je pjesmu za film uradila Madona, tadašnja supruga Šona Pena. Ta pjesma „Live to Tell“ smatra se jednom od njenih najboljih. Pažnju zavrijeđuje i film „Trainspotting“, čija radnja prati grupu heroinskih zavisnika, gdje se glumci slično ponašaju kao u navedenom spisku. Neki ce reći da bi se na ovom spisku trebao naći i fim „Paklena pomorandža“ i „Lolita“, po Nabokovom romanu, ali ipak, ne.
Filmovi, iako vrlo kontraverzni ne ispunjavaju standard ponašanja navedenih glumaca i filmova. Takođe, neko će reći da bi se na spisku trebao naći i Džoni Dep, no ipak iako naginje njima, nije to to. Interesantno ovom tipu filma mozemo dodati i tinejdžersku crtanu seriju „Bivis i Bathed“, u stilu Haurda Sterna, Madone, Šona Pena. Što se tiče pisaca najbliži ovom tipu glumaca i ljudi je Čarls Bukovski, koji postade mejnstrim na fejsbuku sa svojim citatima. Ne znam da li bi bio baš interesantan da su mnogi od onih što ga citiraju, pročešljali njegov zivot i pročitali roman „Bludni sin“. Dok su bili u svom turbulentom braku posjećivali su ga Šon Pen i Madona. Sličan tip filma je donekle i serija „Porodica Adams“.
Treba sigurno ovom tipu dodati i film „Profesionalac“, djelimično, i i to u onom dijelu, gdje glumi Gari Oldman, negativca, i gdje njegova harizma izvlači nesto simpatično ovoj lošoj ulozi. Sve se manje stvara ovakvih filmova, čini mi se. Brutalnih, sirovih, ali ipak sa smislom.
