Piše: Džošua Frank
„LA je ogroman. To je grad i okrug. To je globalno mjesto, prostor Pacifičkog ruba, metropola „trećeg svijeta“. U njemu su sadržane sve protivrječnosti svijeta, a čitav svijet je sažet u njemu. Domovi bogatih, siromašnih, srednje klase, crnih, bijelih, Azijata, Latinosa – svi su izgorjeli. Vatra dolazi po sve nas.“ – Vijet Tan Ngujen
Dok sjedim za svojim stolom i pišem, svjetlost koja prolazi kroz prozor moje kancelarije ima specifičnu narandžastu boju, a nebo napolju je mutno, zagađene smeđe nijanse. Kvalitet vazduha je užasavajući, a moje oči su suve i svrbe. Grlo me boli. Dva velika požara i dalje nekontrolisano bijesne u Los Anđelesu, gradu koji volim, uz minimalno ili nikakvo obuzdavanje. Još jedan je upravo izbio u Vudland Hilsu. Srećom, mi smo u bezbjednoj zoni, daleko od požara. Mnogi drugi nisu te sreće.
Prelistavajući najnovije vijesti o požarima na društvenim mrežama, brzo nailazim na komentatore koji veselo navijaju za požar, kao da je podmetnut kako bi istjerao bogatu elitu iz njihovih vila. Oni su puni likovanja. Teoretičari zavjera na koje nailazim vjeruju da je sve ovo unaprijed isplanirana otimačina zemljišta (od koga, nisam siguran), dok drugi šire laži da je za ovo odgovorna mračna „duboka država“, ista ona koja stoji iza kemtrejlsa koji navodno izmjenjuju klimu.
Elis Bektaš: Federacija BiH i njena Civilna zaštita kao loš primjer
Shvatam da većina ovih ljudi ne živi u Los Anđelesu (ili u stvarnom svijetu?), a uvjeren sam da bi malo ko od njih mogao na karti pokazati gdje je Igl Rok. Ipak, tu su, kao eksperti za ekologiju požara i istoriju Los Anđelesa.
Kao što je uobičajeno tokom velikih požara u LA-u, vidim da neki dijele fantastični esej Majka Dejvisa „Slučaj za ostavljanje Malibua da izgori“, ne zbog Dejvisove teze da siromašni, po kapitalističkom naumu, najviše stradaju tokom prirodne katastrofe, već zato što misle da je on bio neki lik koji uživa u tuđoj nesreći. To je sramotno narušavanje njegovog nasljeđa i izvitopereno pogrešno tumačenje njegovog značajnog djela.
Majk Dejvis, vatreni kritičar uslova koji vode do nejednakosti, nije bio čovek koji bi slavio patnju. Imao bi samo saosjećanje za one koji su pogođeni ovim plamenom (dobro, možda ne i za Džejmsa Vudsa). Dok razmišljam o Majku, javlja mi se u mislima njegova kći Rošin. Njena kuća iz djetinjstva i škola izgorjele su do temelja.
Drugi prijatelj objavljuje kratak video tinjajućeg zgarišta – temelj njegove garaže i umjetničkog ateljea. Izgubio je sve, godine rada. Njegova porodica je imala sreće da pobjegne. Nailazim na GoFundMe kampanju; prijateljev prijatelj treba pomoć. Mjesto koje su iznajmljivali sada je izgorilo.
Međutim, mnogo toga razumijem. Mnogi ljudi ne osjećaju empatiju prema Los Anđelesu ili nama koji ovdje živimo, iako je LA jedan od kulturno najznačajnijih, najraznovrsnijih i najfascinantnijih gradova u zemlji. Postalo je prirodno mrziti ovo mjesto. Grad je nemilosrdno prikazivan u medijima, časopisima, filmovima i televiziji kao mjesto ispraznosti – uporište bogatih, sebičnih holivudskih liberala, autoputeva i smoga. Lako je mrziti ovaj grad ako se bojite onoga što ne poznajete, a nijedna osoba ne može znati sve o Los Anđelesu.
LA je beskrajno složen, a stvarnost koja stoji iza ovih požara, koji će zauvijek preoblikovati njegov izmučeni pejzaž i ojađene duše, nije ništa manje komplikovana.
Ukupna razaranja od ovih požara nemoguće je shvatiti. Uništeni su muzeji, škole, kampovi prikolica, starački domovi, prodavnice, restorani, improvizovana naselja, stambene zgrade, vatrogasne stanice, bezbroj domova i mnogi istorijski i kulturni spomenici. Skoro je nemoguće pratiti šta je sve izgubljeno. Stotine hiljada ljudi ostalo je bez krova nad glavom. Istorijska crnačka zajednica Altadina je opustošena. Ljudi su izgubili živote, životinje su se ugušile, a porodice različitog imovinskog stanja izgubile su sve.
Da, Majk Dejvis i drugi predvidjeli su mnogo toga, ali ne ovim obimom i ovakvom žestinom. Kao i veći dio Zapada, Južna Kalifornija je dugo bila oblikovana šumskim požarima. Znamo da su se ekstremi ovih katastrofa mogli ublažiti da je grad decenijama ranije uveo strože građevinske propise, ograničavajući razvoj stambenih jedinica u područjima u kojima je izbijanje požara izglednije poput Topange, kanjona Malibua i padina San Gabrijela. I da, kako je Majk Dejvis ispravno ukazao, autohtone kalifornijske biljke prilagođene ovom području zamijenjene su invazivnim travama koje su donijeli evropski doseljenici nastojeći da „ozelene“ smeđi pejzaž, što je samo povećalo rizik od požara. Ovi požari su, djelimično, odjek kolonizacije. Naravno, ovo je suštinski važno za razumijevanje onoga što se događa, ali ne objašnjava sve.
Šta je uzrokovalo požare, i dalje je nepoznato. Sumnja se na paljevinu, a postoji zabrinutost da su prvu iskru oboreni električni vodovi izazval, još jednu žrtvu posrnule električne mreže Kalifornije. Međutim, ono što je poznato jeste da su požari Iton i Palisejds najgori koje je grad ikada vidio u smislu veličine i štete. Takođe znamo da je glavni krivac, o kojem mejnstrim mediji gotovo univerzalno odbijaju da govore, ubrzano globalno zatopljenje.
Los Anđeles nije imao obilne padavine više od osam mjeseci, a biljke i tlo su užasno suvi i spremni da planu. Sve je to dio turbulentnih vremenskih obrazaca od kojih niko od nas ne može pobjeći. Četiri od deset najsušnijih godina od kada je grad počeo bilježiti vremenske prilike 1877. godine dogodile su se u posljednjih deset godina. Ljeto 2024. bilo je najtoplije u istoriji; osam od najtoplijih ljeta zabilježenih uopšte dogodila su se od 2014. Živimo usred najradikalnijih klimatskih promjena u ljudskoj istoriji, punih žestine i nepredvidljivosti.
Godišnja sezona požara u Los Anđelesu obično se završava u novembru. Kada u ovo doba godine zagriju topli vjetrovi Santa Ana, obično ne izazovu mnogo problema jer smo uglavnom imali dovoljno kiše da ublažimo rizike koji ih prate. Međutim, ove godine, suhi vjetrovi Santa Ana snage uragana, koji pušu iz Velike kotline, bili su najjači koje smo iskusili u više od deset godina, premašujući brzinu od 100 milja na sat. Naravno, vatri pogoduje vjetar, a vjetar širi vatru. Iako ovi vjetrovi možda nisu direktno povezani s klimatskim promjenama (o tome se raspravlja), sada se javljaju duboko u zimu, produžavajući i pojačavajući već pogoršane prijetnje požarima u Južnoj Kaliforniji.
Elis Bektaš: Federacija BiH i njena Civilna zaštita kao loš primjer
Reći da su ovi požari bez presedana u moderno doba bilo bi potcijenjivanje. Sam po sebi, požar Iton je najgori koji je Los Anđeles ikada doživio; u kombinaciji s požarom u Palisejdsu, sve to postaje neshvatljivo. Preko 5.000 objekata je izgorjelo samo u Palisejdsu. Broj uništenih kuća u Altadini i Pasadeni još je nepoznat, ali 8.000 ih je još uvijek u riziku. Zajedno, ovi požari su najskuplji u istoriji SAD-a.
Jedno je sigurno: LA je bio potpuno nespreman za ovaj haos, a gradonačelnica Karen Bas, s tim što je srezala preko 17 miliona dolara iz budžeta Vatrogasnog odjeljenja, mora preuzeti dio krivice. Ali priča je mnogo veća od Basinih očiglednih grešaka. Kao i toliki drugi gradovi širom zemlje, Los Anđeles nije bio spreman za ovu jedinstvenu klimatsku katastrofu (da li su zalihe vode pri kraju?), za koju znamo da će se na sličan način ponoviti. Hoće li se izvući pouke ili će se greške ponoviti? Ipak se kladim na ovo drugo.
Kada se pepeo ohladi, dim povuče i sunce ponovo zasija, Los Anđeles će ponovo pokušati da obnovi ono što je izgubljeno, kao što je to bio slučaj nakon mnogih drugih katastrofa. Bojim se da će biti malo rasprave, a kada ovi požari ponovo udare, internet trolovi će tvrditi da LA zaslužuje svoju sudbinu, ne uspijevajući da da pri tome upere prst u kartel fosilnih goriva koji rasplamsava vatru.
Razumijem da je lakše kriviti stanovnike Los Anđelesa nego se suočiti sa istinom da se naš svijet nepovratno mijenja, ali molim vas, radi žrtava požara (i mojih društvenih mreža), ideju kolektivne krivice prepustite onima koji sprovode genocid u Gazi.
Džošua Frank je ko-urednik CounterPunch-a i ko-voditelj CounterPunch Radio-a. Njegova najnovija knjiga je Atomic Days: The Untold Story of the Most Toxic Place in America, koju je objavio Haymarket Books. Možete ga kontaktirati na joshua@counterpunch.org. Ako želite, možete ga trolovati na Bluesky-u: @joshuafrank.bsky.social.
Izvor: CounterPunch
