Pisao sam prije nekoliko dana o razlici u pristupu poslu i shvatanju pozicije moći između predsjednika Austrije Aleksandra Fan der Belena i predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića. Prvi je predsjednik jedne od najsređenijih zemalja svijeta i na posao i sastanke dolazi metroom. Bez ikakve pompe, rotacionih svijetala i pratnje. Naš ni u kafanu ne ide bez konvoja automobila, od kojih njegov košta 600.000 eura. Tu se podrazumijeva i jedan omanji vod policije.
Zbog jedne jučerašnje ostavke u Austriji opet se nameće, priznajem prilično nesuvislo, poređenje naše sa tom sređenom zemljom. Tamo je kancelar Sebastijan Kurc podnio ostavku samo zato što je tužilaštvo pokrenulo istragu zbog sumnje da je jedan od resora tamošnje vlade plaćanjem reklamnog prostora u tabloidima obezbjeđivao naklonost tih medija za kancelara. To vam je ono – ja kod vas objavim neki oglas i to vam papreno platim, a onda vi o meni pišete samo lijepo i naslovima me dižete u nebo. Jedna sumnja i Kurc ode do genitiva.Ovaj naš Kurc, kancelar je isto što i premijer a Đukanoviću je radna knjižica tri četvrtine dosadašnjeg staža bila u glavnoj kancelariji Vlade, da je imao refleks ovog austrijskog, ne bi na funkciji bio ni po sata.
Sebastijan je podmazao neki medij da ga ne krpi, kako kažu novinari, a Milo je otkako je sa biroa za nezaposlene uskočio na poziciju premijera, vazda imao ljutu falangu medija uvijek spremnih da njega kuju u zvijezde a sve ostale, koji mu se ne dive, da bace u blato i smjeste u svoj obor. Otkako je došao na vlast novinske stupce su punile priče o njegovim prljavim poslovima vezama i druženju sa kriminalcima.
Šverc cigareta, lopovska vaučerska privatizacija u kojoj su državnu imovinu razgrabili on, njegovi najbliži i pajtosi odavde i iz bijela svijeta; kredit kod Pireus banke i kruženje jednog miliona u prirodi – odnosno u bankarskom Bermudskom trouglu; namještanje bracu Acu da za limenku koju nije izselio Ivan od Ljututuka uzme iz državne kase 10 miliona; namještanje: sinu Blažu, bratu Acu, sestri Ani i sestriću Edinu koncesija za mini hidro centrale koje imaju sigurne dotacije iz budžeta; i evo posljednje „Panama papiri“ gdje se govori da su naš predsjednik i njegov sin krili nedjevičanski stečen novac i imovinu na tajnim računima na Djevičanskim ostrvima…
I djelić ovoga u Austriji ne bi značio ostavke i smjene, ne bi se imali kad time baviti, nego bi na robiji završilo na desetine ljudi.
Kod nas je to nemoguće. Mi nemamo taj refleks. A i kako bi ga imali kada niko nikada ovdje nije odgovarao za ono što je činio – pokrao, niti onaj koji ga nije spriječio da to čini.
Neku noć naš specijalni Milivoje ustručava se da pomene prezime i ime našeg predsjednika jer je tema emisije kriminal i lopovluk njegove vlasti. Kako može neko ko ne smije da izgovori Milovo ime podići optužnicu protiv njega i strpati ga u zatvor. Sve je ovdje otišlo do genitiva Sebastijanova prezimena i iluzorno je očekivati od Mila da, u smislu političke odgovornosti, liči na Kurca. Ne umije on to. On vlast, odnos prema njoj, moći i novcu sve to shvata preko sebastijana. A još mu se može. Udri kad te zapalo vokative, bolje i ne zaslužujemo.
Petar Ivanović
