Povodom afere „Pandora papiri“ i učešća predsjednika DPS-a Mila Đukanovića u skrivanju imovine i novca na sumnjivim destinacijama i tuđim računima oglasio se i Ratko Knežević, Milov nekadašnji kum i jedan od najbližih intimusa:
Crnogorci: prije nego što sama Amerika raspiše potjernicu za Đukanovićima, jer na to ima pravo po jurisdikciji dolarskih koruptivnih transakcija, uhapsite ga sami.
Zabranite DPS kao političku partiju koja je sa Marovićima i Đukanovićima (dodajte Milicu i muža Zorana, Roćena i Bemaks, Gvozdenovića, Veljovića & Markovića te fabriku lažnih cigareta u Mojkovcu, Milove Bana, Mihailovića, Dušku Jeknić i već uhapšenog Brkovića) najveća i najozbiljnija mafijaška interesna grupa na Balkanu (uključujući sve zemlje eks-JU, plus Bugarsku i Rumuniju).
Tek tada demokratske će slobode biti osvojene.
Ni popovi (još jedna koruptivna priča pod plaštom svetosavlja) sa svom svojom tabloidnom propagandom neće vam
moći ništa.
Nisam siguran za ostatak Zapadnog Balkana, ali procesuirajte ovu pljačku i EU vam bude otvorila svoja vrata. Samo to se i čeka.
‘Lopino i lažovčino. Trustovi se SAMO osnivaju kad se radi o velikim bogatstvima. Ti lopino, a dobro se znamo – kada sam te upoznao nisi imao odijelo da obučeš, kravatu da staviš, a kamoli sat – proveo si 31 godinu na državnim funkcijama. Proveo si šest mjeseci dva puta kao tobože privatnik ali pri tom si ostao vođa partije.
Dakle ti si ono što evropska i američka regulativa prepoznaje kao PEP (politically exposed person), što znači da, ako si nešto napravio – a opet ti i ja znamo da su to stotine miliona eura i dolara – napravio si koristeći svoje funkcije. Sve to što ste ti, kao par ekselans PEP, tvoj brat, tvoja sestra, tvoj sin (svi su PEP i nijedna ozbiljna evropska i američka banka im ne bi otvorila ni običan, a kamoli trust račun), napravili, pripada građanima Crne Gore, ako ovi što su danas na vlasti, ili oni koji to budu bili sutra, znaju išta o tome.
Milo Đukanović tako lijepo priča sada u Nju Jorku, onomad u Zagrebu, prošlih nedjelja u intervjuima svakom ko je htio da ga snimi. (Iskreno “napalili” su se samo neki hrvatski mediji.) Da se čovjek čisto zapita kako Crna Gora nije imala takvog lidera 1991 kad se napadao Dubrovnik, 1993 kad su se desili Štrpci, 1995 Srebrenica, 1997 kad se Milošević njegovim, Đukanovićevim glasovima, izabrao za Predsjednika nakaradne tvorevine koja se zvala “SRJ”, kad je sistematski uništavao LSCG i Perovića, svaki zametak demokratije u svojoj zemlji, i tako dalje, nastavite niz. Znate koja je poenta priče?
Kako vas 500 miliona eura keša plus na računima u Ženevi, Abu Dabiju, i Bakuu, naprave toliko samouvjerenim da zaboravite što ste, zapravo, bili prije toga. Đukanovića treba proučavati najveći guru samouspjeha, Toni Robins. Amerikanac, po ocu sa Brača.
Znate ono “Probudite diva u sebi”, “Neograničena moć” (vašeg karaktera)..
Jedino što je buđenje “diva” u Đukanoviću plaćeno stotinama i hiljadama mrtvih, ranjenih, raseljenih širom bivše države, “spaljenom zemljom” u Crnoj Gori gdje 90 posto naroda, koje god da su nacije i vjere, preživljavaju od eura-dva dnevno, i iz koje svi žele da bježe. Đukanoviću piši knjige: “Kako sam uspio u životu”, to je jedino što će tebi kao aktivnom učesniku u švercu cigareta i kokaina ostati za povijest.
Ti si najveća moralna ološ koja je hodala Balkanom. Teflon obraz zvaće se po tebi. Malo li je?
