Piše: Elis Bektaš
Trojica mladih pjesnika dođoše jednoga dana u tekiju po mudrosti nadaleko čuvenog šejha ne bi li od njega dobili valjan savjet. Nazvaše mu selam i predadoše mu svaki po jednu svoju pjesmu, pa u tišini sačekaše da ih šejh pročita. Starac kao behar bijele brade i tijela još uvijek pravog i stamenog kao stablo stogodišnjeg duba u bašči tekije, odloži svitke nakon što je završio sa čitanjem, pogleda pjesnike preko podignutog šehadet prsta, pa ovako kaza prvome
– Ti imaš nešto malo talenta, pa sebi nabavi malu mačku.
Pjesniku ne bijaše milo što je dobio tako sićušnu pohvalu, ali pomisli da mu barem neće biti teško poslušati savjet, pa se još jednom nakloni i poljubi ruku šejhu, koji onda reče drugome
– Ti imaš nešto više talenta, pa sebi nabavi nešto veću mačku.
Ovaj pjesnik osjeti nagovještaj harama gordosti u svojoj duši, jer je bolji od prethodnika, ali i bojazan od sljedećeg savjeta, pa se i on nakloni i poljubi ruku šejhu, koji se malo zamisli, pa trećem dade ovakav savjet
– Ti sebi nabavi tigra.
– Zar je toliki talenat u mene? upita treći pjesnik, ne mogavši sakriti radost i gordost.
– Jok, lakonski procijedi šejh. Veći je sevap nahranit životinju nego ovako pisat.
