Piše: Oliver Janković
Plasman košarkaša Srbije u polufinale olimpijskog turnira je, pored dvije zlatne medalje (Đoković i strijelci), najznačajniji sportski uspjeh Srba u dosadašnjem toku Igara u Parizu. Ali, tu temu ostavljamo za naredni dan, jer „orlovski let“ se tu ne završava.
Jučerašnji dan nam je, pored ovog košarkaškog uspjeha, donio novi niz promašaja u ženskom sportu. Nestvaran i neočekivan poraz Ivane Španović i Milice Gardašević doprinosi bojazni i utisku da ovo ipak nijesu Igre za neku veću „žetvu medalja“. Bez njih dvije u finalu skoka u dalj, ovo već prelazi u katastrofalan učinak većeg dijela naše sportske ekspedicije. Pa kad još tome dodamo nesupjeh ženskog kajakaškog četverca, i na kraju – poraz odbojkašica (svjetskih prvakinja) koji ih je ostavio bez borbe za medalju: ukupan utisak je žalostan, a prostor za očekivanje medalja izuzetno sužen.
U nekom konačnom zbiru Đokovićev uspjeh, i sam po sebi, dovoljno je veliki da se po njemu pamte ove Igre i srpski nastup na njima. Međutim, duh Igara i smisao sporta uopšte, takvi su da i dalje očekujemo to „prenošenje pelcera“ olimpijskih odličja o kom je sami Novak govorio. Prirodno i navijački, uporno i strpljivo se nadamo još većem broju medalja. I nećete vjerovati, i pored svih pehova i neuspjeha jutros smo još u domenu njihovog mogućeg dvocifrenog broja!
Da li će ih biti toliko, mogu upravo odlučiti preostale dame na olimpijskim borilištima Pariza. Na prvom mjestu dama sa najmaksimalnijim namjerama i znanjem kako se dolazi do završne borbe za medalje. Marina Maljković i njene košarkašice danas imaju priliku da ponove ono što su juče uradili momci: da pobjede Australiju u košarci. One se neće predati, niti će odigrati prosječno. To su sportistkinje koje znaju kako se pobjeđuju najteže utakmice. Marina je dama koja već ima osvojenu olimpijsku medalju. Ima i porodični trenerski pobjednički nerv. Vjerujem da ovdje ispisujem nešto što će se tokom današnjeg dana na terenu pretočiti u stvarnost.
Ako to tako krene, prenijeće se taj elan i na Adrijanu koja baca koplje (najviše, baš ove sezone) i na Milicu Novaković koja nastupa u kajaku jednosjedu. Namjere i sposobnosti srpskih dama su ispunjene rodoljubljem, hrabrošću i sposobnošću da stvari privedu kraju onako kako to svi mi od njih očekujemo i kako su nas uostalom, navikle.
Ovo je dan u kome će se pokazati može li Srbija računati na više od par medalja. Hoće li tih medalja biti par, dvije do tri, ili cijela jedna- lepeza.
