Do juče mi se činilo da nam o glavi „rade“ samo Srbija i Rusija. Da ne čase časa još od onog opasnog državnog udara koji su praćkama trebali da izvedu: starica, moler, šumokradica i vlasnik bircuza iz Zubinog potoka. Ali nas spasi Milivoje od Barjamovice.
To sam ja naivno vjerova dok juče ne objaviše ovo istraživanje o zaturanju traga i skivanju para i imovine na off shore destinacijama od Britanskih djevičanskih ostrva do Paname i Gibraltara. Tamo naš nevoljni predsjednik Milo Đukanović i njegov prispjenak Blažo skrivaju na tuđim imenima svoje s mukom otete milione i ogromno bogastvo. Kada sam prije godinu i po svom prijatelju govorio da će Đukanovića počistiti stranci, misleći na najmoćnije zemlje svijeta, jer se oteo kontroli, ako je nje ikada bilo kod njega, i bahato se umiješao velikim igračima u krupne poslove međunarodnog šverca, ovaj me je gledao začuđeno kao da vidi Kolumba. Time svakako nijesam htio, ni najmanje, da umanjim učinak veličanstvenih litija.
Sada postaje malo jasnija slika jer se Đukanovićem pozabavila organizacija – Međunarodni konzorcijum istraživačkih novinara (ICIJ) koja okuplja 150 svjetskih medija i ima saradnike u 117 zemalja svijeta. Učeni kažu da se najteže dokazuju očigledne stvari – istine, matematičari bi rekli aksiomi. To je ono kada kažeš da se dvije paralele ne mogu nikad dotaći, a neko ko baš ne konta solidno, pita jesi li ti crtao dvije paralele od 600 m pa znaš da se tamo pri kraju neće malo primaći. Na to mi liči ova jučerašnja odbrana svog gazde i šefa Đukanovića od strane onog ljutitog Nikolića, foto modela Peđe Boškovića i uglancanog Jefta Erakovića. Oni kažu opet zamešateljstvo protiv Crne Gore i njene nezavisnosti, a temelj te priče je, po njima, vlasnik njihove partije Đukanović.
I sad bi bila priča o Srbiji i Rusiji, ali kako to upakovati u taj okvir kada su istraživanjem rađenim, kako pišu mediji, na osnovu 12 miliona tajnih dokumenata, obuhvaćeni i neki visoki zvaničnici iz Beograda, predsjednik Rusije Vladimir Putin, bivši britanski premijer Toni Bler i još desetine poznatih ličnosti. I naravno pjevačica Šakira. To šta Đukanović radi u društvu pjevačica, još ako je po srijedi novac, tu nema ništa čudno. Volio on taj svijet, doduše više melos Anadolije. Ali šta će on u društvu Putina to mi nije baš jasno. Za mene manje više, nego kako će to podnijeti komite i Andrej Nikolaidis, Ljubo Filipović, Rade Bojović, Tamara Nikčević… A tek Mićo Vlahović, koji će biti najljući jer je i on kroz te šeme mogao zakačiti koju stotinu da popravi svoju likvidnost. Da ne mora imitirati Darka Šukovića.
Jednom drugom poznaniku sam uoči događaja na Cetinju, prilično nevoljno objašnjavao da Mila ne zanima vjera bilo koja dublje i duže nego mačku muž, on je tad recitovao najopštija mjesta iz repertoara Danijela Živkovića. Sada je valjda najneupućenijem jasno zašto Milo preko svoje patrije, komita i deset dobro plaćenih zaljudnjaka u nekoliko pokreta, NVO i medija diže galamu i pali automobilske gume da bi tobože sačuvao nezavisnost Crne Gore, koja je jedino ugrožena od njega od sata proglašenja. Ustvari Milo samo želi vlast i ne više zbog vlasti nego da bi imao kakvu takvu sigurnost da se neće raskrinkati njegovi kriminalni poslovi i oduzedi milioni stečeni na taj način. Jasna je tu računica – gazdi je bitno imanje i bogastvo, a onima koji se u njegovo ime glaskaju ispred dvora dosta je i komad hljeba, da ne moraju tražiti drugog gazdu. A dobijaju i mnogo više.
Riječju biće i narednih dana galame i pokušaja da se potpuni pad Đukanovića spriječi pričom komita o ugroženosti države. Ali to neće imati nikakav učinak ako država i vlast budu radili svoj posao. Treba izabrati tužilački savjet i rekonstruisati Vladu da se dovrši rušenje kriminalnog režima. Nema soliranja Abazoviću, nema više „Vijesti“, ko i u snu pomisli o zdravom tkivu u DPS taj radi za njih. Nijesam ljekar, a nemam slobodu da pitam Jefta može li u nekom organizmu biti zdravih djelova i tkiva ako ga 30 godina dube vrlo opak kancer.
Petar Ivanović
