Piše: Oliver Janković
Srbija na Olimpijske igre u Parizu ide sa 112 takmičara, razdijeljenih u 15 različitih sportova, a unutar tih sportova u 43 takmičarske discipline. Teorijski, na kraju svake od tih disciplina učesnike čeka pobjedničko postolje za osvajače medalja, pa je pred srpskim takmičarima 43 prilike za olimpijske medalje. Međutim, realno gledano, takva brojka od oko 50-ak medalja je standard za svjetske mega sile kakve su Njemačka, Francuska, Italija, Japan, Australija, Holandija… Iznad toga se uzdižu najveće svjetske sportske sile SAD, Kina, V. Britanija, i Rusija (kad je puste da nastupa), koje stižu i do trocifrenih brojeva.
Među 200 svjetskih država (nacija) koje su članice MOK-a (Međunarodnog olimpijskog komiteta), na olimpijskim takmičenjima do bar jedne medalje dođe tek manje od polovine zemalja učesnica (između 80 i 90 država uopšte osvoji medalju). Od kada nastupa samostalno, ali i uopšte poslije raspada jugoslovenske države, srpski sportisti nijesu uspjeli da osvoje dvocifren broj medalja. Rekord je postavljen u Tokiju 2021. sa 9 medalja (od čega su tri bile zlatne). Tek jednu više osvojili su Hrvati u Riju 2016 (10 medalja – od toga 5 zlata) i to predstavlja rekord među svim zemljama bivše Jugoslavije, i ujedno u periodu poslije nestanka velike države.
Koliki je uspjeh rezultat Srbije u Tokiju ili ovaj hrvatski poduhvat u Riju, govore nam podaci da je najbolji rezultat SFRJ na svim olimpijadama ikada bio onaj iz Seula (12 medalja, od čega 3 zlata, 4 srebra, 5 bronzi). Takvim uspjehom jugoslovenski sportisti su zauzeli nevjerovatno 16. mjesto na rang listi svjetskih sportskih reprezentacija. Isto mjesto SFRJ je zauzela u Montrealu 1976. ali tada sa „samo“ 8 odličja (2 zlata, 3 srebra, 3 bronze). Bilo je i boljih brojki: u Moskvi 1980. Jugoslavija je bila 14. država sa 9 medalja (2 zlata) ali tada nije bilo Amerikanaca (politički bojkot zbog upada SSSR u Avganistan); da bi se nešto slično ponovilo u Los Anđelesu 1984. kada su sportisti iz Jugoslavije osvojili 18 (!) medalja (7 zlatnih) i deveto mjesto na svjetskoj olimpijskoj tabeli, što bismo brojali kao najveći uspjeh da nije saznanja kako u Kaliforniji te godine nije bilo kompletnog istočnog bloka i njihovih sportista (SSSR i sve zemlje Varšavskog pakta, izuzev Rumunije). To je bio „revanš“ za bojkot Amerikanaca u Moskvi, i to svakako bitno utiče na mjerilo kojim bismo mjerili broj ovdje osvojenih medalja.
Ostaje kao „domaći zadatak“ rekord iz Seula (12 medalja – 3 zlatne) čiji je Srbija i formalno-pravno nasljednik; potom rekord Hrvata iz Rija (10 medalja – 5 zlatnih) kao najbolji rezultat u postjugoslovenskoj eri i rekord Srbije iz Rija (9 medalja – 3 zlata) koji je zacrtan kao prag preko koga bi valjalo preći…
Nastavak u sjutrašnjem broju….
