Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Beogradski politički analitičari pod dirigentskom palicom vladajuće SNS, znali su da „uzmu na zub“ mitropolita Amfilohija, zbog izdaje srpstva. Potom su prešli na Zdravka Krivokapića i ministre u njegovoj Vladi, a sad je uz Spajića i njegovu Vladu, polagano u centar optužbi za „kalkulisanje i neiskreno rodoljublje“ došao i Andrija Mandić. Zašto? Zato što neće da ruši „izdajničku“ Spajićevu Vladu.
Zanimljivo, istu ili sličnu ozlojeđenost na Mandića imaju i DPS-ovci, samo sa drugog „rodoljubivog“ pola. I oni su, prije par dana, optužili Mandića da zbog fotelje „izdaje srpstvo“! Andrija im je lijepo odgovorio da neće povlačiti naivne i jednostrane poteze, i njima vraćati DPS na vlast.
Čak im je predočio svoju „velikosrpsku“ agendu, kako namjerava kroz podršku Spajićevoj Vladi da dođe do ostvarenja svojih strateških ciljeva: povratka srpskog jezika u status zvaničnog, povratak srpske trobojke gdje joj je mjesto, povratak državljanstva za rođene Crnogorce koji danas žive u Srbiji i Srpskoj….itd.
I reklo bi se da tu Mandićevu namjeru bolje razumiju DPS, SDP, SD i BS , nego Vučićevi medijski trubaduri. Međutim, za mene je veći problem kako Vučić i zvanični Beograd (čak i onda kad je Vučić bio ministar Šešeljevog informisanja) nikad nijesu razumjeli niti jedan taktički manevar Srba preko Drine (Jovan Rašković, Radovan Karadžić…) , na Kosovu ( Oliver Ivanović, iguman Sava Dečanac) pa evo ni sad u CG, nego su se, svojim rigirdnim stavovima uvjek nalazili na istoj poziciji sa protivnicima tih istih Srba ?
Do čitanja u sljedećem broju…
