Piše: Dželaludin Rumi
Svi su se najeli i pozaspali. Kuća je opustela.
Izlazimo u baštu da pomognemo da se jabuka sa breskvom sretne,
da prenosimo poruke između ruže i jasmina.
Proleće je Hristos,
podiže mučeničke biljke ispod mrtvačkih pokrova.
Usta im se zahvalno otvaraju, želeći da budu poljubljena.
Rumenilo ruže i lale znači da je lučonoša
unutra. List podrhtava. Ja drhtim
u čaroliji vetra kao svila iz Turkestana.
Ova kadionica raspiruje se u plamen.
Ovaj vetar je Sveti Duh.
Stabla su Marija.
Gledaj kako muž i žena izvode tanane igre rukama.
biseri iz Jemena bačeni su na ljubavni par,
kao što nalaže svadbeni običaj.
Miris Josifove košulje dopire do Jakova.
Crveni kornelion jemenskog smeha stiže
do Muhamedovog uha u Meki.
Razgovaramo o raznim stvarima. Ovi razgranati trenuci
su nam jedino uporište.
Izvor: Dželaludin Rumi: Jedino Sve
