Piše: Vojin Grubač
Poslije političkog umirovljenja, bivši crnogorski diktator Milo Đukanović pokazuje znakovitu nervozu i pravi grešku za greškom.
Nije samo greška zadnji, prijeteći intervju kod Šukovića gdje je spominjao anahroni institut krvne osvete, što je bilo retrogradno i banalno, opravdano izazvavši burne reakcije javnosti.
Politička greška Đukanovića je bila što je natjerao „mlade reformatore“ DPS-a da, poput olovnih vojnika učestvuju na nedavnoj procesiji u Nikšiću, čime im je „oreol reformatorstva“ definitivno upropašten u očima javnostini ambasada, iako je i tako bio lažan.
Dakle, greške bivšeg diktatora se ređaju, što je posledica njegove enormne uzrujanosti procesima koji se dešavaju u Crnoj Gori.
Dakako, krvnu osvetu je spominjao u kontekstu refleksivnog odgovora na navodni „revanšizam“ nove vlasti prema „neistomišljenicima“.
Ali je u njih, greškom svrstao nosioce kriminalne hobotnice trodecenijskog režima na čijem je čelu bio.
Pri čemu, javnost je uočila da je licemjerno to što Đukanović bilo koga osuđuje za „revanšizam“ kada se sistem, kojeg je on personifikovao trideset godina, upravo zasnivao na brutalnom revanšizmu prema „nepodobnima“ na: nacionalnoj, vjerskoj i ideološkoj osnovi.
Ti koji su bili označeni kao „nepodobni“: par decenija nisu mogli dobiti mjesto u državnoj upravi, a oni koji su ekstremno smetali njegovim režimu bili su čak brutalno likvidirani.
Sjetimo se samo sudbine Duška Jovanovića i Slavoljuba Šćekića, da ne govorimo o ostalima.
Ipak, javnost je podijeljena u razmišljanju: prema kome je Đukanović adresirao otvorene prijetnje?!
Jedni tvrde prema SDT-u Novoviću i sudijama koji će suditi njegovom „pulenima“, a drugi smatraju da je prijetnja upućena onima koji bi mogli biti zaštićeni svjedoci na izvjesnim suđenjima.
Dakako, moguće je da su Đukanovićeve prijetnje upućene svima osim ključnom faktoru: silama Kvinte koje su odlučile da se konačno obračunaju s nosiocima krupnog kriminala u Crnoj Gori, a samim tim i sa Đukanovićevom svitom koja je egzistirala u svim granama vlasti.
Umjesto da ćuti i ne reaguje na procese, Đukanović se javio na način koji može ubrzati odluku Kvinte za njegovo procesuiranje.
Jer, plašiti Zapad nekakvim „krvnim osvetama“ može izazvati situaciju da Kvinta potegne beskrvnu batinu i naredi još žešća hapšenja političkog vrha kriminalne hobotnice.
Samim tim, Đukanović će zbog svojih prijetećih izjava sigurno imati problem sa Zapadom, koji će ga u perspektivi personalno definisati kao „smetnju demokratskom razvoju Crne Gore i evroatlantskim integracijama“.
Jer, prijetnjama „krvnim osvetama“ se svakako ne ide u Evropu!? Ili ide?
Dok se mnoge javne ličnosti poput lavine obrušavaju na skaradne, prijeteće izjave Đukanovića, premijer Spajić je na njih reagovao nekom vrstom političkog „an-pasana“.
Tačnije, prošao je pored Đukanovića kao pored fosilnog ostatka starih vremena, rekavši sljedeće: “Najbolje osvete su rezultati u infrastrukturi i želim da se svi osvetimo lošem vođenju države u prošlosti na način što ćemo bolje da vodimo državu i što ćemo infrastrukturu da dignemo na nezamisliv nivo. Po meni je to najbolja osveta na osvetu i da zatvorimo taj krug osveta, nadam se zauvijek u Crnoj Gori“.
Elem, ako znamo da su kriminalne strukture, koristeći teritoriju Crne Gore kao platformu za šverc u ogromnim obimima: po nekim procjenama imale dobit oko sedam milijardi dolara, ta suma se poklapa sa procjenama planirane izgradnje svih autoputeva i brzih puteva kroz Crnu Goru.
Dakle, umjesto da se taj ogromni novac uložio u infrastrukturu Crne Gore ili njenu ekonomiju: on je otišao „tamo daleko“.
Zauzvrat je Crna Gora dobila nesuvisle prijetnje od strane Đukanovića, koji pati od stanja straha i neizvjesnosti koji idu uzlaznom putanjom.
Tekstovi objavljeni u kategoriji „Gledišta“ ne izražavaju nužno stav redakcije Žurnala
