Umjesto cvjetne bašte turistima sada pažnju privlače zastave okačene na ogradu Cetinjskog manastira. Što nam se to dešava?
Vladičina bašta podno Cetinjskog manastira svakog je dočekivala cvijećem, mekotom trave, mirisom pokošenog sijena i slobodnim pristupom u po dana i u po noći. Pogledajte fotografiju snimljenu ovih dana.
Umjesto cvjetne bašte turistima sada pažnju privlače zastave okačene na ogradu Cetinjskog manastira. Što nam se to dešava?
Svi su oduvijek bili dobrodošli na Manastirsko imanje u Cetinjskom polju. I dolazili su prije sto godina iz okolnih Cetinjskih sela da melju žito jer je usred Vladičine bašte postojao mlin. Uređenim ostacima vodenice i sada se može prići. Niko nije nikada nikome ograničavao pristup mlinu. Ako je neko nekoga vrebao i napadao u mlinu i pri povratku iz mlina taj je mogao u tri četiri minuta pobjeći i skloniti se u Manastir ili u Vlašku crkvu. Vladika Sveti Petar Cetinjski piše koliko je imao problema da zaštiti žene i djecu koji su mljeli žito i bježali u Cetinjski manastir ili u Vlašku crkvu pred obijesnim napadačima s oboda Cetinjskog polja.
Niko nije nikome zabranjivao pristup Vladičinoj bašti i mlinu. Svi koji bi se tu obreli uživali su zaštitu Cetinjskog manastira. Jedino mjesto slobode i ničim sputane ljepote na Cetinju bilo je okrenuto potrebama svih generacija u svim vremenima. Valjda se zato zao duh montenegrinstva ostrvio na Manastir. Možemo pretpostaviti da kojim botaničkim kuriozitetom u Vladičinoj bašti ispred Cetinjskog manastira umjesto kaćuna, feniksa, šafrana cvjeta ramonda (ramonda serbica) koja je po izgledu slična kaćunu svaku noć bi je, samo zbog imena ramonda serbica, trgali i gazili još žešće nego što albanci na Kosovu polju gaze i uništavaju cvjetove crvenog božura.
Eto u što je DPS pretvorio Cetinje.
Redakcija
