DPS-u je od diplomatskih aktivnosti, preostalo da igraju domine sa ambasadorima balkanskih zemalja, dok ministri 44. Vlade nezadrživo hitaju ka Evropi
Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
U posljednjem radnom danu protekle sedmice imali smo dva susreta diplomatskog i međunarodnog karaktera u Crnoj Gori, koji pokazuju dvije perspektive i dva različita pogleda na evropske integracije naše zemlje. Prvi je niz susreta mađarskog šefa diplomatije g. Sijarta sa predstavnicima ovdašnje vlasti. Na tim sastancima je jasno poručeno da je evropska perspektiva Crne Gore jasna, izvjesna i poželjna. Na drugom kraju grada, (ili što bi rekli u čuvenom Alan Fordu „u međuvremnu, negdje u svemiru“) predsjednik DPS- a se susreo sa hrvatskim ambasadorom u CG, pri čemu su zajedno zaplakali nad neizvjesnom sudbinom CG i njenim evropskim putem.
Pa sad, poštovani čitaoci, budite pametni pa procijenite, koji nam, od ova dva sastanka, šalje prave i istinite poruke? Ovaj, državnih zvaničnika sa njima relevantnim sagovornikom iz Evrope, ili ovaj predstavnika opozicije, sa predstavnikom dokazane anti-srpske i veliko-hrvatske politike, pri tom, dokonim ambasadorom?
Osim što je diplomatski i politički ovaj prvi sastanak na mnogo većem nivou i sa mnogo većim legitimitetom, nego ovaj drugi, – on je kompatibilan sa drugim ohrabrujućim i optimističkim porukama koje iz Evrope stižu prema Crnoj Gori. Dok je ovaj drugi slika i prilika filosofije „Oluje“ koja je iz Hrvatske, prije 30 godina, protjerala Srbe, inače hrvatske građane, a koju je DPS htio da primjeni prije 4 godine ovdje u vidu filosofije „traktora“ i zbog koje je, zasluženo, otišao u nepovratnu opoziciju. Pa im je, od diplomatskih aktivnosti, preostalo da igraju domine sa ambasadorima balkanskih zemalja, dok ministri 44. Vlade nezadrživo hitaju ka Evropi.
Do čitanja u sljedećem broju….
