
Dvije decenije 21. vijeka protekle su u znaku politike kao neprikosnovene discipline, sistemske kuge naših života. No sada je, izgleda, veoma teško sviknuti na bilo šta što nalikuje političkoj stabilnosti.
Medijsko-politički spin temeljno je inficirao crnogorsko društvo da je suma svih frustracija, snova, ambicija, finansijskih i nacionalnih očekivanja decenijama bila generisana iščekivanjem svakih narednih izbora, koji bi, dakle, trebalo ili da verifikuju još jedan ciklus besprizornog bahaćenja bivše vlasti, ili da otvore šansu za neke nove klince.
Nakon što smo izvrćeni u svim krugovima pakla, šansa je, najzad, stigla na avgustovskim izborima 2020. godine. Stigli su i „novi klinci“, „a ja“, kako bi pjevao Đorđe Balašević, „ja se kockama/ s prevarantom životom/ iz rukava on svakoga dana/ izvuče nekog keca“; a stariji mi kažu: „i taj je, sine, iz DPS-a“. Eh, stari moj, olimpijska je godina, dobra za igre, ali ne, kaže narod, i za brak. Parnica je počela, ostaje da vidimo šta je kome ljubav donijela.
Milovan Urvan
