Kada je prošle godine najavila podršku kandidatu DPS dr Ivanu Vukoviću i njegovoj političkoj listi, Marija Vuković, naša atletska šampionka, našla se na stubu srama i raspeća od strane ovdašnjih „srpskih“ rodoljuba, koji nijesu marili za njene sportske uspjehe i jasnu, više puta pokazanu, pripadnost SPC, nego su natprosječnu i dobru djevojku Mariju u potpunosti poistovjetili sa tim, ispostaviće se, nepromišljenim potezom.
Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Jer, jedno je krtikovati taj gest, a drugo je zaboraviti sve dobro što je počinilac tog gesta učinio, i svesti ga samo i jedino na tu grešku. To, po meni, mogu samo „zli jezici“ i isti takvi duhovi koji pokreću takve jezike.
A kakvi su to dusi, vidi se i ovih dana kada se pokrenula lavina kritike na Mariju, zbog njene, još jedne nepomišljenosti u javnom nastupu. Izložila je zafrkanciji državni grb. Da je to uradio neko u Americi ili uopšte na Zapadu, ne bi sigurno imalo tako negativan odjek, ali u ovom mulju malograđanštine i ograničenosti uma, slijedi ti javni linč zbog izrečene šale.
I to od onih koji promociji tog grba nijesu (niti hoće, niti mogu) doprinijeli ni 5% u odnosu na tvoj doprinos. Očas će se zaboraviti svaki tvoj uspjeh i predstavljanje male zemlje na velikim svjetskim takmičenjima. Prigovor tvom propustu pretvoriće se u streljački plotun. Zli duhovi šovinizma i netrpeljivosti, galama iz mase i masovnih medija, nadjačaće svaki glas zdravog razuma.
Mariji Vuković preporučujem da sve ovo lagano… preskoči. Jer svi ovi mučenici koji ovih dana pište i vrište daleko su ispod njene olimpijske norme, i uopšte visina na kojima ona obitava.
P. S. Prekjuče smo pročitali i Marijino javno izvinjenje. Pitam se, ko bi, od ovih što joj sude, ukoliko nijesu bezgrešni, imao snage i umijeća da uputi slično izvinjenje?
Do čitanja u sljedećem broju…
