Odraslima lijek, a djeci – otrov! To je odnos prema religijama u Crnoj Gori.
Naime, prema najnovijim istraživanjima, a što će verovatno potvrditi i rezultati popisa, u Crnoj Gori ima samo tri odsto ateista, što je praktično zanemarljiv broj, dok se svi ježe od uvođenja vjeronauke u škole. Kao da je to nešto opasno za djecu i crnogorsko društvo, takav se nameće zaključak iz istraživanja koje su uradile Vijesti, pitajući nadležne iz Ministarstva prosvete, Zavoda za školstvo i političkih partija, šta misle o zahtjevu Mitropolije.
Za tu „gospodu“ je religijsko obrazovanje očigledno nešto zaostalo i necivilizovano, i pravdaju se uglavnom da je crnogorsko društvo građansko a Crkva odvojena od države. Kao da nije tako i u brojnim zapadnim zemljama, pa imaju veronauku u školama, makar kao izborni predmet. U jednoj Engleskoj, koja je u svakom civilizacijskom smislu jedan vijek ispred nas, vjersko obrazovanje je od ove godine uvedeno kao obavezan predmet.
Da ne govorim o tome da bez religije u školama – nema potpunog obrazovanja. Kako se bez religije mogu razumjeti umjetničke slike renesansnog doba – Mikelanđela, Leonarda Davinčija, Rebranta i drugih, kao i srednjevjekovno vizantijsko freskoslikarstvo. Ili Njegoševa dela, pre svega Luča mikrokozma.
Ko može estetski uživati i kulturološki pojmiti Leonardovu „Tajnu večeru“ a istovremeno biti vjerski nepismen i ne poznavati stvarni duhovni povod za taj motiv. Bez razumijevanja korijena hrišćanske literature i filozofije, kako možemo uživati u djelima Dantea, Miltona, Getea, Njegoša… Nijedan fenomen u savremenosti ne može se pojmiti nezavisno od pogleda na svijet koji nam je ponudila Biblija.
Poznavanje velikih tradicionalnih religija izuzetno olakšava razumijevanje istorije, filozofije, književnosti, slikarstva, vajarstva, arhitekture, muzike, opere, baleta, pozorišta, filma… Obrazovan čovek ne može biti onaj ko ne poznaje svoju vjersku tradiciju, kao i tradiciju drugih velikih religija.
Pored vjerskog obrazovanja u užem smislu, vjeronauka se bavi i vaspitanjem djeteta. Vjeronauka će kod djece razvijati, pored poštovanja i ljubavi prema drugim ljudima, i ljubav prema biljkama, životinjama i šire – prema čitavom životnom okruženju.
Vjeronauka predviđa ne samo poznavanje svoje vjere i kulture, već i upoznavanje drugih vjerskih tradicija. Na ovaj način, vjeronauka razvija toleranciju, želju da se poštuju ljudska prava, kao i prava manjina u multietničkim društvima. Ali, šta znaju tuke iz naših obrazovnih ustanova i političkih partija, oni su udareni mokrom čarapom sa dve strane, komunističkim nasleđem i „građanskom“ NVO propagandom.
Donko Rakočević
Izvor: Fejsbuk
