
Naučnici su analizom glinenih cigli koje su korišćene prilikom izgradnje drevne mesopotamske civilizacije stekli novi uvid u istoriju razvoja planete Zemlje, odnosno u promene aktivnosti njenog magnetnog polja. Naime, mesopotamske cigle stare oko 3.000 godina sadrže zrnca oksida gvožđa koja ukazuju na fascinantne promene u magnetnom polju. Datirajući starost cigli, može se bolje razumeti kako se promenilo magnetno polje planete, što bi moglo pomoći da se bolje predvidi njegova trenutna i buduća aktivnost.
„S obzirom na to da ne sadrže organski materijal, nije baš lako datirati neke od najčešćih kulturnih ostataka, kao što su cigle i grnčarija. Sada možemo olakšati ovaj proces datiranjem pomoću arheomagnetizma“, rekao je arheolog Mark Altavel sa Univerzitetskog koledža u Londonu.
Zemljino magnetno polje nije statičko, već se menja tokom vremena. Stvara ga geodinamo u jezgru planete, odnosno rotirajući, konvektivni i električno provodljivi fluid koji pretvara kinetičku energiju u električna i magnetna polja. Promene u magnetnom polju mogu biti prouzrokovane spoljašnjim (kao što je solarni vetar) i unutrašnjim uzrocima i mogu se zabeležiti u materijalima na površini. Na primer, u rastopljenoj magmi, magnetna zrna će se uskladiti sa magnetnim poljem Zemlje dok se magma hladi i stvrdnjava u vulkansku stenu. Naučnici mogu da koriste takav materijal kao neku vrstu zapisa magnetnog polja. Arheolog Metju Hauland sa Državnog univerziteta Vičita u SAD i njegove kolege proučavali su mesopotamske cigle kao deo usavršavanja tehnike arheomagnetizma – proučavanja Zemljinog magnetnog polja sačuvanog u objektima koje je napravio čovek, piše „Sajens alert“.
Tajanstveni skok jačine magnetnog polja
