U slučaju ubistva, odnosno podmuklog strijeljanja Duška Jovanovića, nijesu dokazane mjere praćenja njegovih svakodnevnih navika niti ko ih je sprovodio, koje su vršene u dužem vremenskom intervalu i proizvele odabir načina, mjesta i vremena njegove likvidacije
Brutalne likvidacije novinara i glavnih i odgovornih urednika Duška Jovanovića, Iva Pukanića i Slavka Ćuruvije različite su po načinu, mjestu i vremenu izvršenja dok je motiv sličan. Njihove porodice i dalje nemaju odgovore na brojna pitanja, dok državni organi nijesu umjeli ili nijesu htjeli da do kraja rasvijetle ova izuzetno teška krivična đela.
Težnja novinara da se utvrdi istina u odnosu na nečije loše činjenje ili svjesno nečinjenje koje proizvodi posledice za čitavo društvo i težnja da javnost o tome bude obaviještena, u ovim slučajevima, imala je samo jednu vrstu kazne od onih koji to nijesu željeli.
Kazna je bila odluka o oduzimanju prava na život, bez obzira na posledice. Kazna koja je proistekla iz osjećanja neograničene moći.
Tu moć je, osim društvenog statusa, uglavnom stvarao i „prljavi novac“ koji je poslužio kao političko oružje za ubijanje istine i upotrebu vatrenog oružja za ubijanje čovjeka.
U pripremi surovih likvidacija Jovanovića, Pukanića i Ćuruvije vršeno je tzv. „profilisanje subjekta“, odnosno izučavanje ličnosti i njenog načina organizacije života.
Metodi koje primjenjuju svi bezbjednosni sistemi, radi utvrđivanja aktivnosti njihovih predmeta interesovanja, ali i pripadnici organizovanog kriminala. Najgore je kada se oni udruže i đeluju timski, što nije nepoznato u savremenim dešavanjima.
Jedina razlika je što bi bezbjednosni sektor morao ostavljati pisane tragove o svojim aktivnostima. Organizovani kriminal to sigurno nije radio sve do upotrebe savremenih tehnologija koje su očigledno koristili i smatrali „potpuno bezbjednim“.
U slučaju ubistva Iva Pukanića dokazane su mjere praćenja njegovih svakodnevnih navika, od strane pripadnika organizovane kriminalane grupe, koje su vršene u dužem vremenskom intervalu i proizvele odabir načina, mjesta i vremena njegove likvidacije.
U slučaju ubistva Slavka Ćuruvije dokazane su mjere praćenja njegovih svakodnevnih navika, od strane tadašnjih pripadnika određenog sektora bezbjednosti, koje su vršene u dužem vremenskom intervalu i proizvele odabir načina, mjesta i vremena njegove likvidacije.
U slučaju ubistva, odnosno podmuklog strijeljanja Duška Jovanovića, nijesu dokazane mjere praćenja njegovih svakodnevnih navika niti ko ih je sprovodio, koje su vršene u dužem vremenskom intervalu i proizvele odabir načina, mjesta i vremena njegove likvidacije.
S obzirom na to da je Duško Jovanović bio i pod tretmanom tadašnje tajne policije Crne Gore, bilo bi veoma interesantno utvrditi motive primjene tajnih mjera i njihove rezultate.
Kako je riječ o tzv. „unutrašnjoj problematici“ koja je bila najveći dio aktivnosti ANB, bilo bi pošteno prema porodici Duška Jovanovića, prema Crnoj Gori i prema međunarodnoj javnosti, da na ova pitanja odgovori dugogodišnji šef tajne policije Duško Marković.
Indikativna rečenica proistekla iz moći (koju je svjevremeno izgovorio): „Veoma nam je drago što su Živković (Miodrag) i njegova porodica živi i zdravi, što vjerovatno ne bi bio slučaj da je ANB zaista organizovao atentat na njega“ bi tako bila za ozbiljnu analizu.
S obzirom na to da najavljuje mogući povratak u politiku navodeći razlog „da bi Crna Gora izašla iz ovog permanentnog rizika ponora koji je otvoren pred njenom budućnošću“ neophodno bi bilo da prvo izađemo iz ponora prošlosti u kojem smo bili veoma dugo i još smo u njemu.
Bilo bi časno i slobodoumno da, prije povratka u politiku, odgovori zašto su primjenjivane tajne mjere ANB prema Dušku Jovanoviću i ko je sve bio upoznat sa njihovim sadržajem. Time bi mnogo pomogao Crnoj Gori, da bude vječna u svemu, a posebno u primjeni pravde.
Moć proistekla iz društvenog statusa i „prljavog novca“ pretvorena u političko oružje za likvidaciju istine i upotrebom automatske puške, bombe ili pištolja za likvidaciju čovjeka.
Ovo bi možda moglo biti novo polazište nadležnim ogranima ukoliko stvarno žele da riješe zločin. U suprotnom, nastaviće se ubijanje Duška Jovanovića, koje traje dugo.
Autor je diplomirani pravnik bezbjednosti
Ratko Kontić
Izvor: Dan
