Ne znam da li igdje na planeti postoji fenomen, kao što je to slučaj u Crnoj Gori, da se laici ponašaju kao eksperti.
Tako je odapeo kolumnu (vidi: analitika), stručnu ekspertizu, Rajko Cerović, eda bi doskočio predsjedniku Milatoviću.
Ovaj lingvistički baštovan (jer ne znam kako bih sem, ’vako, metaforički opisao njegovo duboko poznavanje jezičke istorije na prostoru današnje Crne Gore), pored svih spomenika jezika i pismenosti od „Miroslavljevog jevanđelja” do današnjeg dana, istrgao je iz malog mozga i konteksta jednu izjavu Abdulaha Sidrana kao dokaz da se ovdje odvajkada, ako ne baš govorio, onda „osluškivao” crnogorski jezik.
Dočim, ovaj vrsni lingvista latio se i Njegoša, tj. baš stručno i baš-baš argumentovano dokazao, što sve možete provjeriti u njegovoj kolumni, da Njegoš nije napisao „Gorski vijenac” potpomognut Vukovom jezičkom reformom, većma „starim pravopisom”. Valjda Čirgićevim!?
Milovan Urvan
