Dugo se čekao ulazak Njegoša u kalendar crnogorskih državnih praznika, ili onoliko dugo koliko je trebalo vremena da se ispune nužni i dovoljni uslovi od strane samog kandidata, crnogorskog vladike, vladara i pjesnika Njegoša.

Ali, to nisu bili oni uslovi koje je sam Njegoš već ispunio za svog kratkog životnog vijeka, ostavljajući svom rodu u amanet grandiozno književno djelo koje ga je učinilo najvećim pjesnikom srpskog jezika i uvrstilo u red velikana evropskog pjesništva.
Umjesto toga, dekretima su postavljeni i propisani uslovi sine qua non Njegoševe podobnosti. Riječju, naš pjesnik je morao proći kroz purgatorijum.
Najprije su morali biti revidirani njegovi zavjeti. U tu svrhu srušena je njegova zavjetna crkva i njegov grob na Lovćenu, kako bi na zaravnjenom lovćenskom vrhu bila izgrađena nova, faraonska grobnica, po nacrtu maestra iz Hrvatske.
Nakon tog dugo pripremanog čina, koji je imao svoju generalnu probu u vrijeme crnogorske kapitulacije i Austrougarske okupacije, uslijedilo je ispunjavanje i ostalih uslova.
U narednoj fazi purgatorijuma Njegošu je revidirana pripadnost pravoslavnoj vjeri. Oslobođen jarma zavjetne crkve, a odmah potom i zahtjevnog monaškog zavjeta, Njegoš je uveden u treći krug purgatorijuma u kome je morao biti oslobođen i od balasta „nametnutog“ mu srpstva.
Napokon su na red došli srpski jezik i ćirilično pismo na kojima je gromko zborio i tvorio i koji su morali biti revidirani i preimenovani u neku politički korektniju varijantu.
Povrh svega, cetinjski pustinjak i isposnik je iz purgatorijuma morao izaći kao erotoman i, takoreći, iznova umrijeti. Jer smrt je morala biti prilagođena postmodernom Zeitgeist-u u kome je prihvatljivije, čak poetičnije promijeniti svijetom od veneričnog oboljenja nego od suviše anahrone grudobolje.
Ovim su konačno ispunjeni svi nužni i dovoljni uslovi da nakon poluvjekovnog boravka u purgatorijumu Njegoš napokon trijumfalno uđe u kalendar novocrnogorskih državnih praznika.
Tako su se stvari odvijale prije nego što će se, sada već drugu godinu zaredom 13. novembra početi proslavljati dan koji treba da bude istinski dan Njegoševe pobjede, a ne dan pobjede nad Njegošem i njegovom kulturom.
Ali, u zahuktali mehanizam opet se našlo jedno zrnce pijeska i izazvalo potpunu havariju cijelog projekta purgatorijuma. Jer, Njegoš je živio i stvarao pod znamenjem onoga koji je pobijedio svijet, pod znamenjem Boga Logosa.
B. Bo.
