(povodom teksta u zagrebačkom „Vjesniku“ o nasilju na lokalnoj nogometnoj utakmici između navijača dva kluba Vodnjan i Peroj)
Poznato je da javni i tihi teror nad domicilnim stanovništvom, vrše instruirani i dirigirani sa ciljem. Ovdje nad crnogorskim stanovnicima. Talijani ako hoće neka kažu za sebe. Oni ipak imaju ozbiljnu državu iza sebe. A Crnogorci nikoga! U Peroju je po popisu 77 izjašnjenih Crnogoraca koji drže svoju ćiriličnu tradiciju i vjernici su Srpske pravoslavne crkve. Nad njima se još od 1990. godine vrši tihi i javni teror. Godine 1993., u crkvi Sv. Spiridona bačena je bomba. Uviđaj je izvršila Policijska uprava Pula. Svake godine za perojsku feštu cjepani su javni plakati. U perojskim kafanama izazivane su tuče sa domicilnim stanovništvom. Iz Peroja je krenula oružana grupa s namjerom da svrgne gradonačelnika Lučana Delbianca.
Sve to znade Policijska uprava istarska. Peroj je nedavno imao 500 i više stanovnika. Nekada je to bila općina (Comune di Peroj). Sada nije ni mjesto. Perojci nemaju više snage da se održe kao 400-godišnja posebna etno i narodna zajednica. Zadnju srpski ljetnu školu za nacionalne manjine organizirala je Srpska pravoslavna crkvena opština perojska i srpska „Prosveta“ na osnovu Zakona Republike Hrvstske.
Naš zastupnik je bio gospodin Slobodan Uzelac, potpredsjednik Vlade Republike Hrvatske. Sve pod pokroviteljstvom Vlade Republike Hrvatske, kao i Županije Istarske. Na žalost Republika Crna Gora tada nije bila u mogućnosti da pomogne, iako nas je posjećivao kasnije konzul Crne Gore iz Rijeke. Crkvena opština je izdavala bilten „SLOVO“ jedini pisani list na ćirilici u Republici Hrvatskoj, štampan šapirografski kod Udruge invalida u Puli. Crkvena opština je priređivala Svetosavske akademije u istarskom Narodnom kazalištu počev od 1989. godine, poznate po visokom umjetničkom i duhovnom nivou, i sve pod pokroviteljstvom Županije istarske i Grada Pule, s visokim uzvanicima kao što je istarski biskup Anton Bogetić, župan Luciano Delbianco, a kasnije Ivan Jakovčić i mnogi drugi. Sve je ovo bilo u skladu sa simfonijom multi kulturalnosti i multi religioznosti ovih krajeva kroz vijekove.
Zašto se sada urušava ova vjekovna tradicija nije jasno. Da li 77 Crnogoraca ugrožava hrvatski suverenitet nije baš nikome jasno, a još manje logično. Zar 365 godina suživota rada i zajedništva, kroz više ozbiljnih država, nije dovoljna garancija i provjera da umijemo sa različitim zajedno i otmjeno živjeti. Ovaj incident sa „nogometom“ desio se samo nekoliko dana otkako je Peroj posjetio prvi demokratski izabrani crnogorski predsjednik Jakov Milatović.
Primjećujemo da ovakvih i sličnih pritisaka na ovo malo unikatno ćirilično naselje nije bilo poslije posjete Josipa Broza Tita. Naši đedovi pamte da je fašistima i nacistima mnogo smetala ćirilica. Ne vjerujemo da Europsku uniju baš toliko smeta ćirilica, ibrit, arabika pa ni kinesko pismo, koje vidimo na svim velikim brodovima, koji često plove prema Trstu. Ali šta ćemo, nekome pismenost smeta! Ne nadajući se na „knjazi i na sini čelovječeski“ „vuk na ovcu svoje pravo ima“! I mi izražavamo svoje žaljenje i pitamo se zašto sve to i koliko će još trajati, i ne želeći nikom zla i još manje neizvjesnosti. Što se tiče nogometa, Perojci su više od 30 godina imali prvoklasni fudbalski klub „Peroj“, igrali su i često pobjeđivali po cijeloj Istri od Medulina do Umaga, utakmice završavali pjesmom i plesom. Iz tog kluba za „Istru“ igrali su: Anđelo Antonelić, Jovo Vučetić, Mitar Vučetić, Miodrag Popović… Simpatični gradonačelnik Pastrovicchio je mlad i o tome ne zna mnogo.
Nas je u Istru s razlogom udomila Pastrovicchio-va Serenisima Republika s Poveljom: „PRIVILEGGIO DELLA COMUNE DI PEROI“
IL 26.NOVEMBRE 1657″, mada on sa ovim okolnostima nema nikakve veze!
Uspjeli smo kao ljudi od imena i kao vitezovi, a ne kao galioti, da na ovom istarskom zapadnom boku poživimo evo 400 godina. Ne bi bilo loše da općinari pokoji put pročitaju Povelju ako se već poziva na pravni poredak.
Poslednji perojski pop Arhimandrit Danilo Ljubotina Istrijan
