Juče su mediji oglasili da je pod sumnjom za trgovinu ljudima uhapšena savjetnica Ervina Ibrahimovića. Potom je stiglo pojašnjenje iz Ervinove stranke, tj. društva s ograničenom odgovornošću pod vlasništvom DPS-a (prim. M. U.), da osumnjičena M. D. nije njegova savjetnica, već samo u MKI-u radi kao samostalna savjetnica.
U čemu je razlika!? Pa, otprilike, to je ista dilema kao ono što se svojevremeno razmatrala razlike između službenog jezika i jezika u službenoj upotrebi. Naš narod bi lako to riješio krilaticom „nije šija nego vrat”.
Bilo kako bilo, spisak ključnih riječi (kao u naslovu ovog članka) vremenom će se, očevidno, samo proširivati, a Ervin Ibrahimović ostaće upamćen po svojoj političkoj mimikriji, potpunom odsustvu svake političko-etičke principijelnosti.
Inače, princip da predstavnici manje brojnih naroda uvijek budu u svakoj vladi Crne Gore; naravno, ako se demokratski i uljudno vladaju, sasvim je zdrava civilizacijska tekovina.
Dočim, u slučaja BS-a taj se princip zarotirao, pa je istinitije reći: Ervin Ibrahimović treba da bude dio svake crnogorske vlade, jer kako je decenijama Đukanović uspijevao da prisvoji državu, tako je i Ibrahimović prisvojio stranku.
Sve dok tako bude bilo, u Crnoj Gori neće biti ič od demokratije, ni političke etike. Ako se još malo vratim leksičkom potencijali naroda, ne znam da li bih mogao naći prikladniju riječ doli da Ervina nazovem političkim podmuklaćem. Sasvim je druga stvar političko lukavstvo, diplomatija i slično.
Milovan Urvan
