Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Na početku smo druge takmičarske faze Mundobasketa 2023. Među 16 najboljih ekipa na svijetu su i Srbija i Crna Gora. Veliki uspjeh sa različitim perspektivama. Srbija je u naletu sa 3/0 učinkom i pred njom je jasan put u samu završnicu, u četvrtfinale. Pobjede protiv Italije i Dominikanske republike dale bi joj smjer koji izbjegava SAD u eliminacionom meču tog četvrtfinala. I ajde da ponovimo: sve to bez prve petorke na papiru. Jokić, Kalinić, Pokuševski, Nedović, Micić, Bjelica…. itd.
Crna Gora je poražena od Litvanije i ako se ne desi super-mega čudo, čeka je poraz i od SAD. Tu bi bio kraj crnogorskim nadanjima da bi „crveni“ mogli takođe među 8 reprezentacija svijeta. Ali i bez toga ovaj njihov prolazak u drugu fazu je istorijski uspjeh. Sa njegovih visina još su uvjek vidljive kvalifikacije za Olimpijske igre.
A sad malo i o već pomenutim Amerikancima. Dok Srbija slavi ulazak u četvrtfinale, a Crna Gora prolazak u etapu prije toga, Amerikanci se ponašaju kao vanzemaljci. Dio njihovih igrača ne znaju sa sigurnošću o kakvom se ovdje takmičenju radi! Znaju da nije NBA liga, ali ne znaju tačno šta je? Jer, za njih je šampionat, onaj pravi, svijeta njihova domaća američka liga. Drugi opet među njima, ne znaju protiv koga se igra. Kada su nedavno, prije početka Mundobasketa igrali prijateljsku utakmicu protiv Grčke, sa kojom će kasnije ovdje bili u grupi, jedan američki košarkaš je bio upitan kako doživljava takav prijateljski meč s obzirom da ih čeka isti protivnik na zvaničnom takmičenju. Ovaj je sa čuđenjem pitao: „Šta zar opet igramo sa njima“?
Nekom je Daleki Istok kao svemir, a nekom tek daleki Divlji (u sportskom smislu) zapad…
Do čitanja u sljedećem broju….
