Vrhunski sportisti su neminovno simboli i signali naše kolektivne svijesti. Ikone, odrazi, putokazi.
Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Kada je riječ o tenisu, deceniju unazad, čeka se kad će i ko će smijeniti vladavinu velike trojke. I to se, po mnogo čemu sudeći, zbiva u liku mladog Španca Karlosa Alkaraza. Prvi na tabeli, osvojio Vimbldon, i djeluje da mu Đokovic (jedini aktivni od tri velikana) ne može ništa…
Ali, to je tek jedan, manji, dio priče.
Bilo je tu donedavno nekih mnogo jakih momaka koji su skidali skalp najvećima, i to ne jednom.
Međutim, imali su problema da se izbore sami sa sobom u trenucima kada je trebalo ponoviti uspjeh. Konkretno, dva osvojena gren slema trebalo bi ponoviti/umnožiti bar još deset puta da bi dečko stao uz rame sa najvećima.
A u Torontu smo vidjeli nervozu, pritisak, gubitak kontrole i gubitak meča u ranoj fazi turnira. Ko zna šta ovog momka još čeka. Ima potencijal za još pregršt pobjeda, ali kako smo vidjeli i za samo-urušavanje pod pritiskom izazova i zadatih ciljeva.
Nije lako sustići Novaka, jer – nije lako biti Novak.
Do čitanja u sljedećem broju….

