Ovdašnji evropoljupci padaju u nesvjest na sve manifestacije tradicije širom sjeverno-atlanskog svijeta. Vole raskoš i glamur evropskih dvorova i dvoraca, rado naglašavaju koliko traje američki Ustav, i sa nekim naročitim oduševljenjem nabrajaju šta se sve smije a šta ne, na Vimbldonu. Te jagode sa šlagom, te visina košene trave, te obavezna bijela odjeća na igračima…
Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Istovremeno, ovdje, u odnosu na svoju tradiciju, oni su agresivni i sarkastični.
Vimbldonska neradna nedjelja, kao manifestacija vjerskih nazora organizatora turnira, njima je stvar za divljenje, dok je ovdašnji ulazak religije u javni prostor tema koja ih užasava.
Badnjaci, slama, svijeće i litije, kod naših „ljubitelja“ Vimbldona izazivaju gnušanje. Veza višestrukog vimbldonskog pobjednika sa Kosovom je nešto što oni preziru, dok istovremeno podržavaju političko kažnjavanje sportista iz Rusije i Bjelorusije.
Njihovim principima nije lako pronaći ni glavu ni rep, osim jednog jedinog – da ne podnose sami sebe i sopstvenu tradiciju.
Do čitanja u narednom broju.
