Imao je srpski velikan u petosatnom dvoboju svoje prilike da stvari okrene u svoju korist. Izgubio je meč u kome je ukupan skor u osvojenim gemovima bio 23:23! Od sad se može samo brojati vrijeme kada će Đoković definitivno napustiti svjetski tron? Jer – dostojni nasljednik je tu
Porazi su sastavni dio sporta. A sport je djelatnost koja ima šampione. Logičan zaključak ovih premisa je: i šampioni ponekad gube.
Jučerašnji Đokovićev poraz od Alkaraza u finalu Vimbldona nije tek neki usputni poraz, nego sudar sa protivnikom koji će ga očigledno, Bože zdravlja, zamijeniti. Da se ne lažemo, ovo jeste prava smjena na tronu. Što zbog Novakovih godina, što zbog Karlosove dominacije u posljednjih godinu dana.
Imao je srpski velikan u petosatnom dvoboju svoje prilike da stvari okrene u svoju korist. Izgubio je meč u kome je ukupan skor u osvojenim gemovima bio 23:23! Od sad se može samo brojati vrijeme kada će Đoković definitivno napustiti svjetski tron? Jer – dostojni nasljednik je tu.
No, vjerujemo da to neće biti tako brzo. Bar ne, do sljedećeg ljeta i Olimpijskih igara. A do tada je otvoren prostor za novi juriš na rekorde… još bar 2 ili 3 gren slema, i još kojih 10-tak nedjelja na ATP br 1 mjestu.
Do tada, njegove navijače ispunjava zadovoljstvo zbog načina na koji Novak Đoković viteški podnosi poraze, u arenama u kojima ga ne podnose navijači, i u okolnostima gdje ga svaki poraz i svaka pobjeda čine korak dalje ili bliže vječnosti, usamljenim vitezom pod nebom. Zato se njegovi porazi teži od drugih, a pobjede neuporedive sa ostalima. Pa ipak, i takav, Novak gubi lijepo i dostojanstveno, kao da drži čas morala i viteštva budućim pokoljenjima.
Oliver Janković
