Đukanović je na vlast došao prije nego što je napunio tridesetu. Milatović je novi predsjednik sa 35 godina, Njegoš i kralj Nikola nijesu imali ni dvadeset kad su stupili na vlast, a i Sveti Petar Cetinjski je bio u uzrastu novoizabranog predsjednika kada je naslijedio mitropolita Savu. To je neka politička mikroklima Crne Gore, neka endemska orjentacija na vrlo mlade ljude na vrlo visokim i odgovornim pozicijama.
Piše: naš stalni dopisnik sa Divljeg zapada Milija Todorović (u ulozi Garija Kupera)
Zato lista sa Milanom Kneževićem (43) i vremešnima Mandićem i Kordićkom na čelu – nema šta da traži u finišu ove trke! Niti ona sa tobož podmlađenim DPS-om. Jer, iako mladi po godinama, gospoda Živković, Nikolić, Janović i Vuković, ostarili su u sedlu čekajući ”svoju šansu”, koju sada, po mom dubokom utisku, prekasno dobijaju. Isto važi i za Đuraškovića iz SDP, Vuksanovića iz HGI, Ibrahimovića iz BS, Medojevića iz PZP, Nimanbegua… iako sva petorica predstavljaju političke skupine koje su u crnogorskom društvu manjinske (neke etnički, neke ideološki), pa ih štiti određena ”pozitivna diskriminacija”, mislim da nas više asociraju na s-jahače, a ne na neke buduće jahače.
U tom smislu, advokat Vukšić, okružen izmirenim kumovima Milačićem i Dajkovićem djeluje kao omladinski pokret u začetku, u odnosu na ove razbijene kolone bivšeg DF, i što da ne – bivšeg DPS.
Do čitanja u novom danu, Tačno u podne. Zbogom
