Kad nestane muka,
I braća se vežu mirom;
I kad sjegne srspka ruka,
Bratinskijem za putirom.
Kad na usne kapi svete,
Izmorene krenu grudi,
I braća se braće sjete:
,,Da smo Srbi… da smo ljudi!“
Tog sveslave srećna dana,
Međ’ sve druge Ti bi sjala
S uzornih ti velikana,
I s primjera kog si dala!
S. P. Bešević
Izvor: Luča, Cetinje, septembar 1895.
