Skoro svi nedavni slučajevi vršnjačkog nasilja pokazali su da je riječ o povratnicima u vršenju nasilja. To je i najopasniji parametar.

Prvo, pokazuje da politički sistem nije sposoban da se suoči sa problemom.
Drugo, pokazuje da društvo doprinosi ponovljivosti nasilja, jer se prestupnik po pravilu javno linčuje, a time se drastično smanjuje šansa da se nakon prestupa ikada više integriše u zajednicu. Naprotiv, on postaje još agresivniji.
Treće, to ukida mogućnost da se u vršnjačkom nasilju traži nacionalna ili vjerska motivacija. Oni koji su juče tukli djecu iz Sarajeva, prekjuče su tukli djecu iz Bara – to je obrazac.
Vršnjačko nasilje je odlika moralne i psihoemotivne devijacije ličnosti. Vršnjačko nasilje traži žrtvu koja jedva da ima šansu da se odbrani. Zato se vršnjačko nasilje mora tretirati ne samo kroz zakonski, već i kroz sociopsihološki rad sa prestupnicima.
Crna Gora baštini kult nasilja. Pa i vojvoda Marko Miljanov nije bez pedagoškog razloga sačinio „Primjere čojstva i junaštva”, kako bi pokazao da je junaštvo [čojstvo] i kada braniš drugoga od sebe. Evo je jubilej 190 godina od njegovog rođenja, dakle lijep povod da Ministarstvo prosvjete ili Ministarstvo kulture afirmiše Miljanovu etiku i estetiku.
Izvor: Milorad Durutović/Fejsbuk
