Uživam u slavlju ovih dana. U ostvarenju mnogih lijepih snova otvaranjem političke perspektive Crnoj Gori, poslije predsjedničkih izbora. Nije pobjeđen samo jedan diktator, nego i jedna bolesna ideologija da država zavisi od vlasti samo jednog čovjeka. I tu su bolest zbacili sa sebe upravo građani Crne Gore, upornim i strpljivim glasanjem od 2020, preko 2021/22 do 02.aprila ove godine.
A slušam i prve, one najglasnije, primjedbe. One dolaze sa najradikalnijih nacionalistickih polova Beograda i Podgorice. Oličenih u starim dobrim gebelso-likim pojavama kakvi su Čeda Antić i Darko Šuković. Braća blizanci ovdašnjih šovinizama i ekstremizama. Jedan naime kuka i zapomaže kako u Jakovljevoj izbornoj pobjedi i proslavi iste nije bilo dovoljno srpskih zastava, dok drugi ukazuje kako je srpskih zastava upravo bilo previše!
Pa mislim se, kud ćeš bolji dokaz Milija, da si glasao za pravog kandidata, kada njegova pobjeda jednako nije po volji ovim negativcima, ovim „tobož neprijateljima“ i „zaraćenim stranama“ a ustvari ovom dobro uigranom tandemu krvomutnika, čije vrijeme, na svu sreću, ističe?
Živela sloboda!
Milija Todorović
