
Kako se vodi igra ?
Nenad Čanak je tobože veliki vojvođanski separatista.
Nenad Čanak je stalni gost TV Pink
Pink je vučićevski TV kanal sa nacionalnom frekvencijom.
Nenad Čanak, gostujući u jutarnjem programu TV Pink, najavljuje da će doći na Cetinje da podrži neokomite.
Neokomite kontroliše Milo Đukanović, koji je takođe najavio dolazak na Cetinje.
Kome dosad nije jasno kako se vodi ova igra, ko pokušava da izazove destabilizaciju Crne Gore, nikada mu neće biti jasno.
P.S. Food for thought iliti Get your head out of your ass
Koji je izvor novca kojim Vučić kupuje lojalnost gotovo cjelokupnog medijskog prostora u Srbiji i dobrog dijela medijskog prostora u Crnoj Gori, uključujući čitane i ne tako čitane portale, popularne i ne tako popularne internet sadržaje?
Koji je razlog da Vučić uloži pozamašne svote novca u propagandu u Crnoj Gori baš sada kada je Milo Đukanović kobno politički ugrožen, a nije prstom maknuo da utiče na njegovu smjenu od 2012. do 2020. godine?
Šta ako je koncept „srpskog sveta“, koji se srpskim nacionalistima servira kao tajni projekat Velike Srbije, samo paravan da bi se prikrio pravi razlog Vučićevog investiranja kapitala u propagandnu mašineriju u Crnoj Gori?
Šta ako je taj pravi razlog povezan sa smanjenjem priliva kapitala zagonetnog porijekla Vučića i njegovih saradnika, što je izazvano upravo porazom Mila Đukanovića na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima u Crnoj Gori?

Nastavak igre (izdanje za francuske sobarice) – Čanak posle izjava koje je dao na Pinku da dolazi na Cetinje da podrži neokomite Mila Đukanovića prelazi na TV Hepi i emisiju „Posle ručka“, 30. avgusta. Potpuno je nebitno da li će Čanak otići na Cetinje, on je tu da lansira teme iz „ustaškog“ ugla. TV Hepi i TV Pink su provučićevski kanali sa nacionalnom frekvencijom (istraživanja medijskog sadržaja TV kanala sa nacionalnom frekvencijom i kablovskog kanala N1 u Srbiji za prvi kvartal 2021. godine pokazuju da je Vučić u 84% slučajeva spominjan u pozitivnom kontekstu, dok na pet TV kanala sa nacionalnom frekvencijom nije spominjan u negativnom kontekstu).
U međuvremenu se oglašava i predsjednik Srbije, Aleksandar Vučić, koji je u „šoku“ od Čankovih izjava, na Pinku i Hepiju koje rade za Vučića i samo za njega, te optužuje indirektno Čanka da je ustaša.
„Ustaša“ Čanak, dakle, nastavlja gostovanja po vučićevskim TV kanalima uprkos „šoku“ u kome se predsjednik Srbije nalazi. Druge „ustaše“ koje se koriste na isti način su: Čedomir Jovanović, Vuk Drašković, Zoran Ostojić, Jelena
Milić, Nebojša Krstić, u Vladi je to Gordana Čomić…
Sljedećeg dana posle gostovanja Čanka na Hepiju, gdje je ovaj ponovo zastupao vojvođansku naciju i neokomitski pokret, Milomir Marić na istom TV kanalu 31. avgusta posvećuje izdanje autorske emisije „Ćirilica“ Crnoj Gori.
Tema emisije je „Da li će pasti krv u Crnoj Gori?“, a na Jutjubu njen opis glasi: „Jezivo napeta atmosfera pred ustoličenje mitropolita Joanikija“. Gosti su Andrija Mandić, Aleksandar Raković, Slobodan Reljić i Bogoljub Šijaković.
Posle „ustaše“ Čanka, na sceni su četiri „četnika“ koji brane Srbe od „ustaša“ iz Srbije i Crne Gore. Spisak dežurnih „četnika“ koji se ovako koriste je kudikamo širi od spiska „ustaša“, možete ga utvrditi prostim listanjem
izdanja emisija „Ćirilica“ na Jutjubu.
Zanimljivo je da je Milan Knežević, 29. novembra 2019. godine u Skupštini Crne Gore izjavio da je Milomir Marić „medijska prostitutka, koja za potrebe Mila Đukanovića pljuje Demokratski front“, da bi kasnije u nastupu nazvao
Marića „saradnikom ANB-a i ličnim novinarom Mila Đukanovića“.
Knežević je tom prilikom bio upola u pravu – Milomir Marić je saradnik i srpskei crnogorske službe (koje se bave isključivo poslovima koje u svojim krimi serijama ekranizuje Netfliks, a ne borbom protiv Soroša i drugih neoliberalnih bauka), te lični novinar i Mila Đukanovića i Aleksandra Vučića.
Iz opšteg konteksta stiče se jasan uvid u dobro koordinisani plan kojim se rukovodi sa obje strane crnogorsko-srpske granice, a to je da padne krv na Cetinju 5. septembra, to jest da se na taj način, makar uz ljudske žrtve, nebitno na kojoj strani (učesnici oba skupa su za ovu gospodu potrošni statisti), izazove pad Vlade, čime bi prekinuti poslovi ponovo bili aktuelni.
Ovaj scenario je preduprijeđen otkazivanjem sabora pred Cetinjskim manastirom i stavljanjem crkvenog obreda van sfere politike, s čime se složila i Mitropolija crnogrosko-primorska, shvatajući ozbiljnost prijetnje.
Ovo je potvrdio i sam mitropolit izjavom: „U ovoj više nego napetoj situaciji na Cetinju i u Crnoj Gori, mi smo željeli da maksimalno doprinesemo miru i stabilnosti Crne Gore, da se ne zapodijeva svađa i razdor među braćom, posebno ne na Cetinju. I zbog toga smo prihvatili preporuke pametnih ljudi, dobronamjernih, da ovaj skup bude isključivo vjerskoga karaktera, da ga smanjimo, ali da se nikako ne izgubi njegova suština“.
Naposljetku, treba se prisjetiti da Crna Gora, dok je njom suvereno vladao Milo Đukanović uglavnom nije zauzimala bitno mesto u vučićevskim tabloidima i TV kanalima, a da je najnapadniji Crnogorac bio blaženopočivši mitropolit
Amfilohije, a ne diktator sa Gorice. Istorija je pokazala da je, uprkos napadima iz Beograda i Podgorice, upravo mitropolit Amfilohije bio taj koji je srušio Mila Đukanovića.
Autor: Aleksandar Đokić
