Predsjednik Crne Gore nema ovlašćenje da ukazom raspusti Skupštinu ni po izmenjenom Zakonu o predsjedniku Crne Gore
Članom 7e izmijenjenog Zakona o predsjedniku Crne Gore, normirano je da je predsjednik „dužan da donese ukaz o rasputšanju Skupštine, ako Skupština ne izabere Vladu u roku od 90 dana od dana kad Predsjednik prvi put predloži Mandatara u skladu sa članom 7a ovog zakona.“ Ovim se normira predsjednikova dužnost da raspusti Skupštinu tako što se veže isključivo za situacije kada predsjednik predloži mandatara/mandatare u skladu s članom 7a izmijenjenog Zakona, a Skupština ne izabere mandatara u roku od 90 dana od dana predlaganja prvog mandatara.
Međutim, može biti da predsjednik države uopšte ne predloži mandatara, već da ga imenuje Skupština u skladu s čl. 7f izmijenjenog Zakona, što se i dogodilo u slučaju pokušaja izbora 44. Vlade. U tim slučajevima međutim, nije moguće primjeniti čl. 7e izmijenjenog Zakona kojim se reguliše obaveza raspuštanja Skupštine. Taj član se primjenjuje samo kada predsjednik predloži mandatara i to se izrikom definiše u samom članu, koji se poziva na čl. 7a izmijenjenog Zakona i rokove definiše upravo s pozivom na taj događaj.
Kada mandatara ne predloži predsjednik, već Skupština, što predstavlja situaciju iz čl. 7f izmijenjenog Zakona – uopšte ne postoji mogućnost raspuštanja Skupštine na osnovu čl. 7a – u toj situaciji, niti teku rokovi iz čl. 7, niti se stvara bilo kakva mogućnost primjene ove norme. Analogna primjena norme iz čl. 7a u situacijama koje expressis verbis ne potpadaju pod tu normu, bilo bi ogoljeno kršenje Ustava i Zakona.
Da bi ta mogućnost postojala, bilo je potrebno uvesti novu odredbu u izmijenjeni Zakon, koja bi glasila: „Predsjednik je dužan da donese ukaz o rasputšanju Skupštine, ako Skupština ne izabere Vladu u roku od 90 dana od dana kada Skupština imenuje Mandatara u skladu sa članom 7f ovog zakona“.
Kako ta norma ne postoji, ne postoji ni mogućnost raspuštanja Skupštine u konkretnoj situaciji.
Dr Vladan S. Bojić, advokat
