Premda se stav Zapada prema vrijednostima drevne kineske kulture, uključujući i Tai chi, u zadnjih pola stoljeća promijenio nabolje, još uvijek postoji veliko nerazumijevanje. Razloga je više. Ako izuzmemo pristup Zapada drugim kulturama, jer ih početno smatra manje vrijednima, u proučavanju drevne Kine susrećemo dva objektivna problema.
Prvi je jezična barijera. Kineski standardni jezik koristi četiri tona koji određuju značenje riječi pa je zapadnjacima teško prepoznati suptilne tonske razlike, zbog čega je jako teško ispravno izgovoriti i zapisati kineske riječi na bilo koji zapadni jezik. Kada pogledamo povijesne interpretacije, vidimo da gotovo niti jedan naziv za kineska imena i pojmove niti na jednom zapadnom jeziku nije sasvim točan.
Međutim, problem se višestruko usložnjava kada se susretnemo s kompleksnošću i iznimnim bogatstvom značenja kineskih ideograma, gdje se prilikom prijevoda s kineskog često gubi velik dio tog bogatstva. Dovoljno je pogledati samo nekoliko različitih prijevoda knjige Tao Te Ching1 (Dàodé Jīng) da bi nam to postalo jasno. Prijevodi se znaju toliko međusobno razlikovati, kao da je riječ o prijevodima različitih knjiga.
Drugi razlog su drugačije paradigme i stereotipi, jer se naše slike svijeta uvelike razlikuju. Posljedica toga je da smo fokusirani na različite stvari, odnosno ono što je nama bitno, njima nije i obrnuto, a to često vodi nerazumijevanju i nejasnoj komunikaciji. Zato, ukoliko želimo bolje razumjeti kinesku kulturu, trebamo pokušati razumjeti kineski način promatranja svijeta.
Tai Chi (Tàijí) je stari kineski pojam za koji su gotovo svi čuli, ali pitanje je koliko nam je poznato njegovo značenje. Obično ga povezujemo s terapeutskim oblicima vježbi, tzv. Tai Chi Chuan, koje omogućuju zdrav život, a koje su danas na zapadu sve popularniji oblik relaksacije.
Postoje i oni koji ga povezuju s vitalnom, životnom silom ili energijom Chi (Qi ili Ki) koja se također često susreće u kineskim nazivima za različite discipline, od borilačkih do znanstvenih, ili čak umjetničkih. Oni upućeniji znaju da ima veze sa stvaranjem svijeta te da se simbol popularno nazvan Yin-Yang ustvari odnosi na Tai Chi. Zapravo, sve navedeno ima veze s ovim pojmom, jer je to ključni pojam kineske slike svijeta.
Kineska kozmogonija
Kinesko poimanje svijeta nikad nije bilo strogo materijalno, odnosno ono nevidljivo oduvijek je bilo važnije od onog vidljivog. Prema kineskoj kozmogoniji u korijenu svijeta krije se kozmički uzrok Tao (Dào) koji se ne može pojmiti niti objasniti jer nadilazi sve što postoji. Premda se obično prevodi kao Put, ta definicija je daleko od toga da obuhvati sva njegova značenja. Kineska izreka Tao je ime koje nije ime je ustvari puno točnije objašnjenje. U knjiziTao Te Ching čitamo:
Tao o kojem se može govoriti nije apsolutni Tao. Imena kojima se može imenovati nisu apsolutna imena. Bezimeno je izvor Neba i Zemlje. Imenovano je majka svih stvari. (…) To dvoje je isto u izvoru, a drugačije u izrazu. To što su isti je Tajna. Tajna nad tajnama, vrata svih tajni.
Prema ovom zapisu Tao je nespoznatljivi kozmički uzrok iz kojeg je proizašlo sve postojeće. Ujedno, to je i cilj kojem se sve vraća. U tom kontekstu Tao je Put kojim sva bića idu prema ostvarenju samih sebe.Yin Hsi, upravitelj graničnog područja koji je nagovorio Lao Cea da napiše knjiguTao Te Ching , u svojoj knjizi Guan Yi napisao je:
Ovladati Taom nije moguće. Ono čime se može ovladati nije Tao, nego Te.
Prva manifestacija nastala iz Taoa je Te (Dé). Najstariji ideogram prikazuje Te kao oko iz kojeg niče jedna vertikalna linija, klica biljke. Ispod oka nalazi se srce. Srce predstavlja važnu točku u kineskom poimanju svijeta. Kinezi naprimjer kažu da govor ide iz usta, pisana riječ s papira, ali oboje izviru iz srca. Srce je izvor, mjesto gdje nevidljivi tok postaje vidljiv. Ono simbolizira vrata između svjetova, ono što povezuje nevidljivo, nutarnje i vidljivo, vanjsko. Ideogram izražava ideju da je Te sjemenka Taoa iz koje započinje ciklus manifestacije kozmosa. Sjemenka u sebi sadrži ukupan potencijal cjelokupnog kozmičkog stabla, od sjemena do ploda, odnosno cjelokupan proces razvoja i utrnuća kozmosa. Te predstavlja prirodu svega što postoji, ali radi se o najdubljem aspektu prirode. Jezikom zapadnih antičkih filozofa rečeno, to bi bilo biće ili bitak po kojem sve jest to što jest. Najveće Te Neba i Zemlje naziva se Život, kaže Knjiga promjena, a u tom velikom Te, sadržani su individualni Te svih bića, stvari i pojava.
Ovisno o vlastitoj prirodi (Te), djelovanjem kozmičkog zakona Li sve postojeće dobiva odgovarajući oblik, dimenzije, kvalitete, sposobnosti, mogućnosti itd. Uređujuća funkcija kozmosa, zakon Li, usklađuje i uravnotežuje različite individualne Te u dinamičku harmoniju kozmosa, stvarajući kozmičko tkanje – Wen. U Knjizi promjena čitamo:
Od Taoa potiču promjene i pokreti, zato se govori o linijama. Linije imaju različite vrijednosti, zato se govori o stvarima i pojavama. Stvari i pojave povezane su međusobno, zato se govori o tkanju (Wen).
Najbliže prauzoru je Nebesko tkanje, Tien Wen ili zvjezdano nebo, dok se humano tkanje naziva kultura, što je još jedno od značenja riječi Wen.
Kozmičko tkanje ima svoj izvor u Taou, ali oslonac mu je Chi. Tao je uzrok, Chi je posljedica. Tao je izvor pokreta, Chi je nositelj pokreta. Chi predstavlja prvobitni kaos od kojeg je izgrađen svijet. U zapadnoj tradiciji susrećemo primordijalne elemente ili sile, a u kineskoj tradiciji primordijalnu energiju koja služi kao potka kozmičkom tkanju. Najstariji ideogram pojma Chi su tri horizontalne linije za koje tumači tvrde da predstavljaju paru ili dah.
Povezivanjem Taoa i Chi posredstvom prirode Te i zakona Li, nastaje Tai Chi– manifestirani svemir (kozmos, uređeni svijet) – sa svim svojim vidljivim i nevidljivim razinama postojanja. Iz nebića se rađa biće, piše u Tao Te Chingu. To biće, Tau Chi, za razliku od nebića, Taoa, je ono što se može imenovati. Kao takvo ono je majka svih stvari ili Apsolutno Biće, univerzalni princip, ono iz čega proizlazi i u čemu je sadržano sve što postoji. Doslovan prijevod tog naziva bio bi Sve-mir, možda s istovjetnim značenjem kao i na hrvatskom jeziku. Kinezi ga još nazivaju i ocean Chia.
Povezivanjem Taoa i Chi posredstvom prirode Te i zakona Li, nastaje Tai Chi manifestirani svemir (kozmos, uređeni svijet) sa svim svojim vidljivim i nevidljivim razinama postojanja.
Yin i Yang
Tai Chi u sebi sadrži dva temeljna svojstva ili modaliteta: Yin (tama) i Yang (svjetlo) (yīnyáng). Yin je receptivan, pasivan, a Yang aktivan, djelatni aspekt Tai Chia. Yin i Yang se međusobno nadopunjuju i prožimaju, odnosno neodvojivi su jedno od drugoga. Tai Chi, sa svoja dva osnovna modaliteta, Yinom i Yangom, kroz mirovanje i pokret aktivira život kozmosa koji se postupno usložnjava.
Transformacijama Yina i Yanga nastaje pet sila, faza ili agensa – wuxing. Oni se na Zapadu obično nazivaju pet elemenata: Voda, Drvo, Vatra, Zemlja i Metal, no to se ne odnosi na tvari. Wuxing doslovno znači zvijezda u pokretu te se izvorno odnosi na pet planeta: Merkur, Jupiter, Mars, Saturn i Veneru, koji po kineskom shvaćanju projiciraju pet dimenzija u kojima se manifestira ljudski život. Pet sila su sredstva promjena koja se mogu međusobno podupirati ili slabiti, te tako potiču razvoj (napredovanje) ili destrukciju (utrnuće). Svojim đelovanjem one omogućavaju povezivanje Neba i Zemlje što dovodi do nastanka deset tisuća stvari (kineski izraz za sve što postoji u svemiru).
Prema kineskom poimanju ovaj svijet je povezan bezbrojnim nutarnjim i vanjskim vezama koje proizlaze iz prirode TaI Chia živog kozmičkog etera koji prožima sve uzrokujući promjene. Sve je uzročno-posljedično povezano, sve je u neprestanom tijeku, sve utječe jedno na drugo, na sličan način kao što kamen bačen u vodu stvara valove koji se šire i vraćaju mjestu iz kojeg su potekli. Slikovito rečeno, drevni Kinez je zamišljao da živi u oceanu energije Chi u kojem su sve njegove misli, emocije i postupci poput kamenčića bačenih u vodu. Oni rađaju bezbrojne valove koji djeluju na njega i njegovu okolinu na pozitivan ili negativan način.
Jerko Grgić
