Diskvalifikacija Vladike Rada predstavlja samo jedan, ali krupan i tendenciozan, korak ka stvaranju crnogorskog novočovjeka, oportunog i nenaviknutog da misli, naročito kritički da promišlja o društvu i svom položaju u njemu.
Kad su izbacivali Gorski vijenac sa spiska obavezne lektire za završni razred osnovne škole, rekli su da ga naša djeca ne razumiju. Decenijama unazad su ga razumjela, ali ova današnja su gluplja, pa stoga valjda. Zato su uvrstili Orvela i Prevera, njih, kao, razumiju (kako da ne). Ostavili su dva „neutralna“ odlomka, Draška u Mlecima i Vuka Mandušića kad petlja oko tuđe žene. Neka prilično promiskuitetna komisija je, sumnjam, birala knj. djela koja će se raditi, pa su djeca hajduke upoznala kroz ljubavnu avanturu Djeteta Grujice s udovicom koju je, ljubeći je, pokrao ko zadnja ljiga na svijetu, oteo joj, na prevaru normalno, ne znam koliko blaga i ostalog pratećeg materijala. I nije se komisija, šta li je, trudila da nam ogadi samo hajduke. I Marko Kraljević više ne razgoni strateške partnere Turke na buljuke, nego su njeni članovi komisijski zaključili da će ga najviše ocrniti kroz onaj njegov kiks s Musom Kesedžijom u Kačaničkoj klisuri, kad je mučki, na prevaru ubio pomenutoga Musu.
Nije bolje prošla ni trojka iz kosovske epopeje Obilić – Toplica – Kosančić, i da nije bilo Katnića da ih ponekad priupitne nešto o istragama koje je vodio, i da nije bivšeg direktora Urgentnog Nermina koji je Kosovku Đevojku poslao na plastičnu operaciju na Cetinje, niko ih ne bi više pominjao. Otkad se u Skadru otvorio Vaikiki, ni traga ni glasa nema od mlade Gojkovice, ni od Uroša Nejakog, niti od Malog Radojice, a u prokletom Lijevnu čami Stari Vujadin sa obadva sina. Kompletne cikluse komisija je izbacila, šutnula i Era da lično ponese Muju pare na onaj svijet, objesila i Đulju i Ivezu, nepogodnim proglasila i Primjere čojstva i junaštva, i beogradske dahije, i Kulina bana. I tako dalje. Napominjem, pričam SAMO o narodnoj književnosti, izuzev strika Radivoja i Marka Miljanova, o djelima koja su kroz vjekove trajala i prenosila iskru slobode, koja su čuvala narodnu nadu u oslobođenje i bolji život.
To im, normalno, nije bilo dovoljno. Diskvalifikacija Vladike Rada predstavlja samo jedan, ali krupan i tendenciozan, korak ka stvaranju crnogorskog novočovjeka, oportunog i nenaviknutog da misli, naročito kritički da promišlja o društvu i svom položaju u njemu. Odustajanje od etičkih načela izbrušenih kroz narodno postojanje, razumijevanje tradicije kao nečeg retrogradnog i nepotrebnog, formiranje društvene svijesti koja se bazira na servilnom odnosu prema onom koji ima novac i moć, stvaranje gazdinske klase i klase najamnika koji neće pitati zašto im je loše nego će se plašiti da im ne bude gore i stoga ćutati – cilj je koji je ovaj narod prepoznao u poslednjem trenutku. Zato je i zbačena kriminalno-politička hunta čijoj labudovoj pjesmi svjedočimo ovih dana.
Slavica Ilinčić
Izvor: Fejsbuk
