„No, tek je počelo“ – Ovom rečenicom završio sam jučerašnji tekst u kom sam bezmalo ustvrdio kako autsajderi na ovom šampionatu nemaju šansi za iznenađenje. Neću nikog da ubjeđujem kako nema srećnijeg čovjeka od mene zbog toga što me je realnost demantovala, i što je i ovaj mundijal dobio onu lijepu čaroliju nepredvidivosti.
Mnogi su očekivali iznenađenje na početku prvenstva, ali nema toga koji je to mogao i da nasluti ovdje, u susretu Argentine i Saudijske Arabije. Lično, nadam se da će ovaj šok dati stimulans Mesiju i drugovima da se, bukvalno, dignu iz već viđenog pepela. U svakom slučaju, prvenstvo je zanimljivije sa ovom čudesnom arabeskom.
Na tom talasu je bila i dobra igra Tunisa protiv Danske, milošću Božijom spasena od nepostojećeg penala za Dansku koji je lebdio u posljednjem minutu meča nad var – provjerom. Tunis je napravio malo manje čudo od Arabije, a nije se ponovila Holandija sa Senegalom.
Da je mundijal tek počeo, i da taj početak traje i trajaće još koji dan, dok ne istrče svi na teren – pokazali su Poljaci i Meksikanci koji su odigrali opreznu uspavanku. Kako bi rekli stari komentatori: „ništa – ništa”. Poljaci nastavljaju bezvoljnost i nemoć iz Rusije. Toliku da ni penal (vrlo sumnjiv) ne pomaže.
Iz uspavanke, poslije dva meča bez golova, probudili su nas Francuzi, aktuelni svetski prvaci, koji su pregazili Australijance i pokazali sigurnost Engleza iz prethodnog dana.
E sad, tek smo na pola početka…
Oliver Janković
