Ovih dana su u Podgorici najavljena dva skupa, „Moleban za svetinju braka i očuvanje porodice“ i „Parada ponosa“. Jedan u organizaciji crkve, a drugi u organizaciji LGBT NVO. Oba skupa su uredno prijavljena, održavaju se u dva različita dana, što znači da neće biti opasnosti od fizičkog kontakta i incidenata. I to je OK. Na prvom skupu će reći šta misle, na drugom skupu će reći šta misle. Mediji će prenijeti više informacija sa skupa kojem naginju, komentatori će pisati protiv onog skupa koji im se ne sviđa. I to je OK.
Možda će na jednom skupu biti više ljudi, a na drugom manje. Možda će se naći neko ko će saslušati poruke sa oba skupa i prihvatiti poruke s jednog. Možda se nađe neko kome će se sviđati ponešto i s jednog i s drugog, ili ni sa jednog ni sa drugog. I to je OK.
Samo održavanje dva skupa nije samo prilika da jedni drugi ocrne, nego da se prikažu u najboljem svijetlu. Nisu ovo izbori, nego društveni procesi. Pitanja porodice i/ili LGBT prava neće biti riješena u ponedjeljak. Ova pitanja su predmet velikih debata u skoro svakoj zemlji i na kraju će se riješiti konsenzusom. A konsenzus znači da ćemo nastaviti da živimo, jedni s drugima, jedni pored drugih ili jedni bez drugih. Ali treba i od ponedjeljka da nastavimo da živimo, ne ugrožavajući pravo na riječ ili život onog drugog. I to je OK. Trajaće ovo dugo, kao i svaka velika društvena debata. Na kraju će prevagnuti ne onaj sa većom silom, nego onaj koji dođe do više srca.
I to je sasvim OK.
Nebojša Babović
