Nasuprot konceptu nacionalne države, gdje se po pravilu nacija i država poklapaju, stoji koncept građanske države. Termiin koji se kod nas odomaćio i u koji se zaklinje politička vrhuška. Odomaćio se i kod ogromnog dijela građana ove zemlje, ali, očigledan je problem sa njegovom primjenom i tumačenjem.
Po mnogo čemu složen, u međunarodno-pravnoj praksi i diskutabilan, u našim prilikama bi trebalo da znači to, da je građanin nosilac suvereniteta, da smo svi ravnopravni, da se podjednako uvažava svačije etničko, jezičko i vjersko porijeklo i ubjeđenje i da se svakome daje bezgranična sloboda da upražnjava svoj identitet.
Ali, da li je zaista tako?
U širokim krugovima a koji svoj glas prenose preko raznoraznih portala, postoji problem da se shvati da pridjev ,,svetosavski“ nikako ne predstavlja ništa pežorativno, za narod kojem se isti dodaje. Da, i svetosavski narod čini građansko društvo.
Crna Gora zaista jeste šarolika, a jedna kockica u tom mozaiku su i Žabljak i Drobnjak kao pleme.
Mi nemamo problem sa tim, barem ogroman dio nas, da budem korektan, sa činjenicom da ćemo graditi ,,svetosavski“ hram. Mi živimo u podožju Savinog Kuka i Savine Vode. Mi čuvamo uspomenu na vojvodu Đurjana Kosovčića, koji bijaše na Kosovu uz Lazara, čiji potomci danas u Drobnjaku slave Savindan kao krsnu slavu.
Mi nemamo problem sa činjenicom da nam je Vojvoda Joksim Knežević sahranjen ispred Vlaške crkve na Cetinju ali ni sa tim da su nam Vojvode Šujo Karadžić i Šibalija ujahali sa Voždom Karađorđem u Beograd. Mi smo dovoljno široki i dovoljno veliki da biste nas zatvarali u bilo kakve torove.
Piše: Radoš Žugić, nosilac izborne liste Durmitorska inicijativa Žabljak
Izvor: Fejsbuk
