O ličnosti i karakteru Petra II Petrovića Njegoša svedočenja su, pored ostalih, u svojim knjigama ostavili njegovi savremenici Vuk Vrčević i Milorad Medaković. Iz njihovih knjiga „Život Petra Petrovića Njegoša“ (1870) i „P. P. Njegoš, posljednji vladajući vladika crnogorski“ (1882)
Kako je Njegoš iz štuca pogađao naranče
…Sjutradan (u Kotoru) naveze se vladika na parobrod (za Spljet). Vladika nosaše sa sobom i svoj štuc, sa kojijem on rado gađaše biljegu i imaše tako dobro oko – đe nanese tamo i pogodi. Malo se nalazaše Crnogoraca, koji bolje gađaše od njega. Vještinu strijeljanja pokazivaše on i na parobrodu: baci mu se naranča koliko se može više u visinu, a on opali iz štuca i zrnom pogodi naranču.
Svi putnici, što su na parobrodu, rado gledahu na vladiku, na gospodara crnogorskog i svaki želijaše, da što progovori sa vladikom – on opet ne odbijaše nikog, već se sa svakijem rado razgovaraše, ali mu je najmilije bilo razgovarati se sa ljudima od znanja i nauke.
Na parobrodu bješe među ostalijema i sveštenika i bogoslova latinske vjere, koji pristupahu k njemu i razgovarahu se š njime o svemu. A kad bi mu ovi primjetili, da su i oni Slaveni i da dišu za slavenstvo i ako su latinske vjere; a vladika hitro na to odgovori: „Svi smo mi braća – i – brat je mio ma on koje vjere bio.“
Vladika svojijem vladanjem, kretanjem i svoijem govorom bješe u stanju da očara ljude, pa da ih povede za sobom kud gođ hoće. Vladika predstavljaše Crnogorce tako, da su oni, koji ne poznavahu Crnu Goru i Crnogorce, mislili da su i najveći i najljepši ljudi u svijetu…“
(M. Medaković)
Izvor: RTS
