COMECE ponavlja da „sa pravne tačke gledišta ne postoji pravo na abortus priznato u evropskom ili međunarodnom pravu. Dakle, nijedna država ne može biti obavezna da legalizuje abortus, ili da ga olakša, ili da bude instrumentalna u njegovom praktikovanju“.

Jučerašnje glasanje nije ostavilo ravnodušnim COMECE, Komisiju Biskupskih konferencija Evropske zajednice, koja među svrhama ima i praćenje politike i zakonodavstva Evropske unije. Zaista, zvanična deklaracija stigla je jedan dan ranije, u srijedu, koju je potpisao generalni sekretar organizacije, španski sveštenik Manuel Enrike Barios Prieto. I to neuobičajeno oštrim tonovima, počevši od incipita u kojem se navodi „neprihvatljivo miješanje u demokratske sudske odluke jedne suverene države, zemlje koja čak nije ni članica EU“, očigledno implicirajući na SAD i moguće rušenje Roa protiv Vejda presude Vrhovnog suda. I podvlačeći da će „usvajanje rezolucije Evropskog parlamenta koja podržava ovo miješanje samo diskreditovati ovu instituciju“.
COMECE ponavlja da „sa pravne tačke gledišta ne postoji pravo na abortus priznato u evropskom ili međunarodnom pravu. Dakle, nijedna država ne može biti obavezna da legalizuje abortus, ili da ga olakša, ili da bude instrumentalna u njegovom praktikovanju“. A posebno EU mora da zapamti da, prema članu 5 Ugovora o Evropskoj uniji, može djelovati samo u granicama ovlašćenja koja su joj dale države članice. COMECE podseća da je prošlog februara proglasio da bi uvođenje navodnog prava na abortus u Povelju o osnovnim pravima Evropske unije bilo „bez etičkog osnova“ i „uzrok neprestanog sukoba između građana EU“.
„Takođe sa velikom zabrinutošću i žaljenjem konstatujemo – nastavlja se u saopštenju COMECE-a u sredu – uskraćivanje osnovnog prava na prigovor savjesti, što je poricanje slobode savjesti, kako je navedeno u članu 10.1 Povelje o osnovnim pravima „Evropske Unije i priznat od strane Komiteta Ujedinjenih nacija za ljudska prava”.
I „alarmirani smo da je pravo zdravstvenih ustanova da odbiju pružanje određenih usluga, uključujući i abortus, oslabljeno ili čak uskraćeno. Kako navodi Parlamentarna skupština Savjeta Evrope u Rezoluciji 1763 (2010) o pravu na prigovor savjesti u pravnoj medicinskoj zaštiti, „nijedna osoba, bolnica ili institucija ne smije biti prinuđena, smatrana odgovornom ili diskriminisana na bilo koji način zbog odbijanje da se praktikuje, prihvati, prisustvuje ili se podvrgne abortusu […] ili bilo koji čin koji bi mogao da izazove smrt fetusa ili ljudskog embriona, iz bilo kog razloga „“.
COMECE podsjeća da je „briga o ženama koje se zbog trudnoće nađu u teškoj ili konfliktnoj situaciji centralni dio đakonske službe Crkve“, ako iko pomisli da to nije tako, ali se sejti i da je ovo „mora biti dužnost koju vrše i naša društva. Žene u teškoćama ne smiju biti ostavljene same, niti se može zanemariti pravo na život nerođenog djeteta. Oboje moraju dobiti svu potrebnu pomoć“.
Izvor: Avvenire
