Slovo mitropolita Amfilohija o bombardovanju Podgorice, prilikom promocije filma Raja Jevrića „Kad čujete bjež’te – kad vidite lež’te“ 5. maja 2017. godine.
Dakle, vlast Josipa Broza, vlast onoga koji kako vidite u Beogradu, eno ga još uvijek vlada.
Ovih dana ste mogli da vidite da su stotine i stotine priticali iz svih bivših jugoslovenskih republika da se poklone njemu.
Njemu, kome je dat ovaj grad i čije ime je nosio do 1992. godine, a grad je nosio ime onoga koji je taj isti (ovaj) grad uništio zajedno sa svojim satelitima (kao što ste i imali prilike da pogledate i vidite u dokumentarnom filmu).
On koji je bombardovao ovaj grad, navodno zbog Njemaca, nacista – da, djelimično bilo je toga u tome trenutku – ne treba griješiti dušu, međutim, očevidno iz svega onog što se dogodilo sa obzirom da se znalo da su Njemci krenuli, odstupili i da se neće više vraćati – cilj je bio uništiti tim aktom svoje ideološke protivnike.
Bez milosti uništiti protivnike.
To je sada kristalno jasno.
A ako je uništavao protivnike, ali zašto da uništava grad ?!
Oko dvije hiljade ljudi – civila je stradalo, vidjeli ste ovdje potresne slike, takođe, 80 posto je grad bio sravnjen sa zemljom po njegovoj direktivi.I da sva ova priča bude još iracionalnija, evo nakon sedamdeset tri godine, sada u ovom gradu postoji spomenik podignut vojniku koji je bombardovao Podgoricu, a pored njega je jedan trougao sa jednom bombom, navodno to je u spomen onima koji su tu postradali.
Međutim, spomenik nije podignut nijednom od ove djece koja su stradala (tokom tog bombardovanja), njihova imena koliko znam nigdje nisu zapisana na nekoj ploči u ovome gradu.
E to groblje od kratera koje ste vidjeli na filmu je bilo prekriveno takođe krstovima, koje su buldožerima 1958. godine zajedno sa zemnim ostacima žrtava sravnili sa zemljom.
A tu zajedno sa tim sravnjenim grobljem vidite da je tu podignuto i ovo igralište (stadion) “Budućnosti“ – upravo na drevnoj nekropoli.
A zapisano je još u Dušanovom zakoniku – Cara Dušana, da ko skrnavi grob to je ravno ubistvu živoga čovjeka.
Jednostavno i kratko rečeno, onaj koji je to uradio, tome je trebalo biti suđeno za zločin.
Odnosno trebalo mu je biti suđeno za masovne zločine na prostorima Jugoslavije, upravo onome koji je pokretač i nosilac najstrašnijeg bratoubilaštva koje se dogodilo ovdje na ovim prostorima.
E taj podstrekač je dobio, onaj koji je uništio ovaj grad i krvlju ga zalio, dobio je da je ovaj grad nosio njegovo ime.I hajde nekako, istorija je to, bilo je i prošlo.
Međutim, da je prošlo bila bi i nekakva utjeha, ali, na tom bratoubilaštvu započetom 1941. godine, na toj i takvoj diobi, na toj i takvoj dubokoj rani u biću ovoga naroda i u biću ove Crne Gore se sada gradi sudbina Crne Gore.
Bilo bi dobro da je ta rana zamirena, da je opojana ta rana, da su se braća poslije svega što je prošlo pomirila.
Međutim ne, na toj dubokoj rani se dakle gradi.“
(Izvor: Hram Hristovog Vaskrsenja, Podgorica)
Bombardovanje Podgorice
U izvještaju borbenih jedinica na terenu Crne Gore jasno su naznačeni razlozi savezničkog bombardovanja. Štab 9. crnogorske brigade izvještava o jačini neprijateljskih snaga na prostoru oko Podgorice: „Ako bi uskoro uslijedilo makar i manje bombardovanje njihovih položaja, a specijalno okolnih sela oko Podgorice, te Kaznovice (Spuške Glavice) i Taraša, nastala bi takva situacija kod njih, da bi sve ono što zaista nije direktno uzelo učešća u pojedinim zločinima – izašlo iz Podgorice i tražilo zaštitu i utočište kod naše vojske”.
Prvi izvještaj o minimalnim njemačkim gubicima u bombardovanju Srbije i Crne Gore, šalje američki ambasador iz Grčke, 15. maja 1944. godine: „Našim bombardovanjem jugoslovenskih civila, a kako je to Radio London objavio – bombardovanje je izvršeno na Titovo traženje, mi idemo na ruku neprijatelju, a ne samo što to ogorčava jednog vrlo zaslužnog saveznika, nego otuđuje od nas narod koji bi želio da se na našoj strani bori kada dođe veliki dan. Neameričko djelo činimo miješanjem u jedan bijesni građanski rat i time odbijamo od sebe naše prijatelje“.Podgorici su komunisti poslije Drugog svjetskog rata nadjenuli ime po Brozovom konspirativnom nadimku a krajem 2018. godine postavljen spomenik Josipu Brozu u centru Podgorice.
Brojke
Tekst koji slijedi je objavljen na portalu IN4S 5. maja 2019. godine, povodom godišnjice bombradovanja.
Ni manjeg grada, ni više bombi koje su pale na njega u 20. vijeku. Na Podgoricu su i agresorski i saveznički avioni istresali smrtonosni teret, na njene žitelje, kuće, zgrade, mostove, mlinove, vodenice, ostavljajući pustoš.
Najteže je bilo ono 5. maja 1944. godine kada se na grad sručilo 600 bombi teških preko 400 tona. Tom prilikom, poginulo je 600 građana, a više od 200 teže ili lakše ranjeno.
Iako je u Drugom svjetskom ratu imala jedva 16.000 stanovnika, Podgorica je bombardovana čak 84 puta! U tim napadima poginuo je svaki osmi stanovnik Podgorice. Da stvar bude još gora, grad nije imao bilo kakav veći vojno-strateški značaj.
Počev od 23. septembra 1943. godine, kada su saveznici prvi put bombardovali Podgoricu, računa se da je u njenim ruševinama poginulo više od 2.000 građana.
Rečeno suvim statističkim jezikom, porušeno je 80 posto stambenog fonda, a uništena je kompletna gradska infrastruktura.
Ni do dan-danas niko nije dao valjan odgovor na pitanje – zašto? Pitanje je još mučnije ako se zna da je u tim bombardovanjima poginulo ukupno, slovom i brojem – 17 njemačkih vojnika u Podgorici za vrijeme Drugog svjetskog rata.
U Podgorici, u krugu bivše zgrade SDK, postoji spomenik, eufemistički posvećen „nevinim žrtvama bombardovanja Podgorice u Drugom svjetskom ratu“. Iznad postamenta sa ovim natpisom, ispisanim u gvozdenom reljefu, na specijalnim, jakim željeznim nosačima visi – bomba od više stotina kilograma.
Ironija sudbine je da je u Tološkoj šumi otkriven i spomenik, kako stoji na natpisu, „posadama savezničkih aviona palim za slobodu 1939-1945“. Spomenik je u bijelom kamenu, na lijepom mjestu, na obodu borove šume, preko puta hrvatske ambasade.
Sa jedne strane postamenta je gore citirani natpis, sa oprečne – ploče sa britanskom, američkom i crnogorskom zastavom, ispod figure koja liči na pticu presječenu u njenom podnožju.
ETOS
