Ja sam miroljubivi Crnogorac, građanski i sekularno orijentisan. Volim svoju zemlju i svoj narod, a ne mrzim druge. Naročito ne mrzim Srbe. To je nama Crnogorcima komšijski i prijateljski narod. Zbilja, mom životu i miru ne smetaju Srbi, ali…

Kad bi se samo držali podalje od Crne Gore! Imaju oni svoju Srbiju, a ovdje su uvjek dobrodošli. Naše crnogorsko gostoprimstvo je nadaleko čuveno. Dao bih im krvi ispod grla, ako treba… samo zna se: Srbi i sve srpsko – neka ide u Srbiju, ovo je ipak Crna Gora. A Crna Gora pripada Crnogorcima.
A šta i ovdje žive neki Srbi? U Crnoj našoj Gori? Koliko ih je?
Pa da. Nijesu mi, pravo da rečem, jasni neki moji rođaci i kumovi, koji su ovdje rođeni, čiji su preci ovdje ponikli, koji nikakve veze sa Srbijom nemaju – a kažu, zamislite, da su Srbi! Imaju svoju državu, svoju zastavu, himnu, reprezentaciju… imaju, dakl,e svoju Crnu Goru, a sebe zovu Srbima!?
Građanska prava? Imaju pravo da se zovu kako hoće? Ma imaju valjda, ali ipak je ovo Crna naša Gora, pa sam mislio da bi trebalo…
Pozivaju se ti moji rođaci i kumovi, pazite, na Njegoša, na kralja Nikolu… a ne znaju da je „naučno dokazano” kako je u vrijeme Petrovića srpstvo bilo sinonim za pravoslavlje, i da je veliki Rade Tomov bio Srbin jer ga je u ranoj mladosti indoktrinisao Sima Milutinović. Pa da, Sima, na sred Cetinja, pod nadzorom Svetog Petra Cetinjskog, od mladog Crnogorca, Njegoša – napravio Srbina. Kasno je bilo poslije, kad je Njegoš sazreo, i kad je filosofski opisao cijelu ljudsku sudbinu, sve tajne neba i zemlje, svu psihologiju Crnogoraca… nikad nije mogao da shvati da Crnogorci nijesu Srbi… koliko ga je Sima zaludio. Mislim Sima i Sveti Petar zajedno. Intelektualno zaveli maloljetnog Njegoša.
A ček, ček… Njegoš bokeljskim katolicima napisao pjesmu „Srbin Srbima na časti zahvaljuje”? E, pa nevjerovatno, šta napravi Sima. Da su Njegošu i katolici bili Srbi! Ali čekaj, kako kad je srpstvo sinonim za pravoslavlje? Uf…
Da nastavim gdje sam stao. Za sve poslije toga… srpstvo knjaza Danila i velikog vojvode Mirka, srpstvo Nikolino, srpstvo crnogorskih školskih udžbenika, svih nastavnika i profesora s kraja 19. vijeka i početka 20-og… za sve je to kriv Sima. Taj pjesnički bon-vivan i skitnica, identitetski zavrtio i prevario plejadu najmudrijih i najpismenijih Crnogoraca… E oca mu…
Pitam se što niko od Crnogoraca tada ne spali te okupatorske knjige i udžbenike? Zamislite, u sred Crne Gore, u državnim štamparijama, pod nadzorom crnogorskih ministarstava štampaju se knjige za djecu, pardon za đecu…u kojima piše da u Crnoj Gori žive sve sami Srbi i da se ti Srbi međusobno razlikuju po vjeri. Ima Srba pravoslavnih, ima katolika, a ima i muslimana… E pa čuda! „Naučno dokazano” da je srpstvo u Crnoj Gori bilo sinonim za pravoslavlje, a oni tako! I to u udžbenicima! Djeci! Pardon – đeci. Našoj, maloj đečici…. crnogorskoj…
Nijesu mi jasni ni ovi takozvani vjernici ni ovi popovi, časti mi… Idu u crkvu koja se zove srpska ? A mi imamo našu državu Crnu Goru. Šta će nama crkva koja se zove srpska? To može tamo u Srbiju, ili u Republiku Srpsku… nemam ništa protiv, svaka čast.
Bio sam jednom u Beograd, u jednu crkvu tamo, baš lijepo. Poštujem. Ali mi ovdje u Crnoj Gori imamo naše bogomolje koje su podizali naši đedovi, i one su – naravno, crnogorske bogomolje. U njih je svak DOBRO DOŠA, ali da ih ne zove „srpska crkva”.
Ustav? Razdvojene Crkva i država? Kako to mislite – razdvojene? Pa ne miješa se popovima niko u njihove pjesme i kađenja, samo da se zna da je crkva crnogorska, bre… a ne srpska. A ne može ni to? To je unutrašnja stvar crkvene organizacije? E pa sve je protiv nas Crnogoraca. Ne možemo u sopstvenoj državi srediti stvari! Da nam se crkva zove prema državi. Ili bar da se ne zove srpska! Nego da se zove po imenu kako su se zvali naši prađedovi i čukunđedovi koji su gradili bogomolje! Aaaa.. oni su se zvali isto Srbi. Tako bar kažu oni glupi udžbenici, koje nijesmo stigli da spalimo na vrijeme. A i kako da ih spalimo kada tada nijesmo živjeli mi nego naši preci… a oni: Srbi pa Srbi…. Uh!
Ja sam, rekoh, miroljubiv, tolerantan, građanski i sekularno orijentisan. Ne mrzim nikoga. Naročito ne Srbe. Samo kad bi Srbi živjeli u Srbiji, a mi Crnogorci u Crnoj Gori… pa da živimo u miru i ljubavi, do kraja svijeta i vijeka. Ovako, Srbi hoće da nam otmu državu. Ovi građani Crne Gore, hoće da otmu sopstvenu građevinu, i da je pripišu sebi. A ja tolerantan i miroljubiv, trpim… šta ću.
Milija Todorović
