Piše: Ranko Rajković
Nepravedno bi bilo reći da su podržavaoci DPS-a prevareni od strane partije za koju su glasali.
Programska obećanja i slogani partije bili su obećavajući. Podsjetimo se kako su se smenjivali.
Prvi slogan DPS-a za izbore održane decembra 1990. godine glasio je“Godine počinju januarom” što je bilo apsolutno tačno i vjekovima poznato većini stanovništva planete Zemlje. Kalendar sa januarom kao prvim od dvanaest mjeseci u godini ustanovljen je još u doba Julija Cezara zbog čega se zove Julijanskim kalendarom.
Poslije godina sa početnim januarom došla je nova parola “Mi znamo kako”. Što više vremena protiče i što se više raskrinkava kriminalna hobotnica ubjeđujemo se u istinitost i ove izborne poruke. Oni su zaista znali kako da steknu bogatstva, izigraju zakone, opljačkaju državu i sačuvaju vlast punih 30 godina.
Poslije ove dvije izborne parole dolazi do cijepanja jedinstvenog DPS-a. Dvije grane nastupaju pod dvije različite fraze. SNP ima slogan “Sigurno” a DPS slogan “Takav nam treba”.
DPS-ov slogan je „Takav nam treba“ više bi odgovarao istini da je glasio „Takav nas trebuje.“ Kasno smo shvatili da smo takvome pripali kao redovno sledovanje tokom svih mandata. Narod je trebovan za glasačke marifetluke. Država je trebovana za otimanje i prenos opljačkanog novca u toplije krajeve i bezporezne, egzotične rajeve.
U uporednoj analizi političke frazeologije proteklog vremena dolazimo do zaključka da je za Crnu Goru bilo mnogo korisnije da su DPS i SNP kao dva krila jedinstvene pa pocijepane partije zamijenili svoje slogane.
Prirodnije je bilo da DPS-ov slogan glasi “Sigurno” jer je po upućenima DPS još tada zbog sigurnog dobitka izbora štampao 50 hiljada lažnih ličnih karata za fantomske birače. Predsjednik Ustavnog suda je za drugi krug predsjedničkih izbora za jednu noć donio 14.000 pozitivnih presuda u korist glasača Mila Đukanovića koji su ga od izbornog gubitnika u prvom krugu izbora doveli do izbornog pobjednika u drugom krugu izbora. To se zove “Sigurno”.
Kakav je čovjek trebao siromašnoj i demokratski nerazvijenoj Crnoj Gori? Skroman, radan, obrazovan, lako smenjiv, koji neće biti pohlepan niti se svim silama truditi da zgrne što više novca i postane dolarski multimilioner na račun osiromašenja svog naroda. S aspekta narodnog i državnog interesa parola “Takav nam treba” više je pristajala kandidatu SNP-a nego kandidatu DPS-a.
U predreferendumskom periodu lansirana je parola “Prvo država pa demokratija”. Takvom političkom frazeologijom nagoviješteno je da referendum neće biti demokratski jer mu je zadatak da se preko njega po svaku cijenu dođe do države makar prevarom, nasiljem, lažima, falsifikatima, manipulacijama protivno volji i raspoloženju naroda. Nosioci ove parole su poručivali narodu da se strpi i sačeka da dobijemo svoju državu, stabilizujemo je ekonomski i institucionalno, otklonimo prijetnje unutrašnjih i spoljnjih neprijatelja pa da poslije toga počnemo s uvozom demokratije koju ćemo rasađivati diljem Crne Gore po planu partije. Za državu ćemo se dakle izboriti nedemokratskim sredstvima. Kasnije ćemo državi i građanima kompenzovati pretrpljeno bezakonje i tiraniju uvozom demokratije u velikim količinama.
U ovoj suludoj strategiji sve se našlo u kumbulju i partije, i vlasti, i buduća proreferendumska i kontrareferendumska država, i građani slijepo privrženi vlastima i oni drugi slobodnomisleći koji su u vlastima prepoznali lažove, nasilnike i uzurpatore mira i poretka. Mislim da je primjena ove fraze i njoj sledstvenog pristupa rezultirala ogromnim unutrašnjim podjelama i dugotrajnom nelojalnošću jednog dijela stanovništva na neprirodnim osnovama stvorenoj državi. Postali smo unikatna država kojoj je demokratija bila prijetnja u procesu stvaranja.
Čak i samo značenje demokratije kao vladavine naroda (od grčkih reči demos – narod i kratein – vladati) pokazuje koliko je bila subverzivna sintagma“Prvo država pa demokratija” i koliko je bio kontraproduktivan način na koji je referendum organizovan i sproveden.
Ne treba se čuditi što Crna Gora ima veliki broj nelojalnih građana. Oni još uvijek Crnu Goru ne doživljavaju kao svoju iskonsku državu već kao nametnutu partijsko ideološku tvorevinu sazdanu na komunističkoj ideologiji, isključivostima i krivotvorenjima. Geografskoj Crnoj Gori sa prirodnim ljepotama i predkomunističkim materijalnim i nematerijalnim nasleđem ovi građani ostaju principijelno i duboko privrženi. Svaka nasilna upotreba nametnutih državnih simbola poput grba, zastave, himne, šupljeg oratorstva o značaju patriotizma podsvjesno ih iritira i tjera na otpor sa isticanjem drugih, u svom istorijskom nasleđu i sopstvenosti, emotivno doživljenih simbola.
Dugotrajni problem raspolućene Crne Gore traži objašnjenja u istoriji, psihologiji, mentalitetu, filozofiji, kulturnoj i socijalnoj antropologiji.
Možda bi se stvari drukčije odvijale da je sve riješeno u prvom krugu prvih predsjedničkih izbora održanih 9. decembra 1990. godine. Momir Bulatović, pobjednik prvog kruga izbora još tada je počeo u javnost iznositi činjenice o organizovanom kriminalu i uvozu kontigenata banana u kojima se švercovao kokain. U jednom TV duelu Momir Bulatović je spočitao Milu Đukanoviću da je Crna Gora po glavi stanovnika najveći uvoznik banana na svijetu. PO toj računici svaki stanovnik Crne Gore od ujutru rođene bebe do uveče umrlog penzionera trebao je godišnje da pojede 100 do 130 kilograma banana.
Da se u bananama švercovao kokain potvrđuje i ne tako staro otkriće o 500 kilograma kokaina u kontigentu banana koji je uvezla trgovačka kompanija “Voli”.
Međutim uz pomoć preko noći donijetih 14.000 presuda 23. decembra 1990. godine pobijedio je DPS-ov slogan “Takav nam treba” koji je u raznim varijantama ostao djelotvoran održavajući DPS na vlasti punih 30 godina.
Pobjedom čovjeka koji nam je tobože trebao počinje silovitije uvođenje Crne Gore u sferu organizovanog kriminala. Dobili smo ono za što smo glasali. Ekstra bogatu klasu političkog vrha i povezanih lica. Nasuprot njima imamo opljačkanu, devastiranu i posvađanu Crnu Goru.
Kada smo počeli nazirati u kom luksuzu i na koliko visokoj nozi žive ljudi iz crnogorske vlasti i njihova bliska okruženja pristigla je nova, krajnje paradoksalna izborna parola vladajućih. Glasila je “Da živimo bolje”.
A kud ćete brate živjeti bolje od ovoga kako sada živite pitali su se razumni ljudi po Crnoj Gori. Džaba. Poslije nove izborne pobjede novouspostavljena klasa je nastavila da živi sve bolje i bolje. Od dolarskih milionera napredovali su ka dolarskim milijarderima.
U sledećim ciklusima pojavljivale su se umjerene i bezlične izborne fraze kojima je u prvi plan stavljena država Crna Gora. Uslijedili su jedni za drugim slogani “Pobjeda je Crne Gore” pa “Evropska Crna Gora”, zatim “Naprijed Crna Goro” nakon toga “Odlučno za Crnu Goru”.
Što joj se više slavilo ime Crna Gora je postajala sve veći golać. Sve siromašnijoj i u bezakonju i kriminalu ogrezloj državi davane su redovne infuzije patriotizma. Oživjeli su pokliči i ličnosti iz Drugog Svjetskog rata.
Čak su i Varvari navijači sportskih klubova “Budućnost” na utakmicama sa tribina skandirali mnogo smisaonije i maštovitije parole od onih koje su skupe marketinške agencije smišljale za potrebe DPS-a.
Utakmice se završe. Navijači se raziđu kućama nekad zadovoljni a nekad nezadovoljni rezultatom. Tu šansu nikad nijesu dobili građani Crne Gore. Njima je unaprijed bio režiran rezultat. Jednima je uvijek bio namijenjen poraz, drugima pobjeda u ime očuvanja lažnog patriotizma a vlastodržačkoj manjini enormno bogatstvo i status iznad zakona. Svo vrijeme DPS je vrlo uspješno sprovodio i održavao tenzije, mržnje i sukobe među narodima Crne Gore.
Tokom sledećih deset godina saopštavano je i izbornim dobitnicima i izbornim gubitnicima da se država kreće sigurnim korakom uz novi izborni slogan koji je baš tako i glasio “Sigurnim korakom”. Realnim i razložnim ljudima bilo je jasno da država sve više posrće pod organizovanim kriminalom, korupcijom i krčmenjem bogatstava od strane pojedinaca na vlasti i osoba s vlašću povezanim. Bila je daleko i od jednog jedinog koraka naprijed, kamoli od hoda sigurnim korakom.
Kada je DPS pustio u opticaj slogan „Milo Đukanović – za stabilnost i napredak Crne Gore” socijalno ekonomska raslojavanja u Crnoj Gori bivala su sve veća i veća a nacionalne podjele sve dublje i dublje. Skoro da se nazirao kraj DPS vladavini. Nijedna stranka nije htjela ući u koaliciju sa njima.
U Crnoj Gori narodu su se otvorile oči jer je napokon vidio za kakvu se Crnu Goru odlučno bore osobe koje su pratili mnogobrojni skandali, afere, bruke i djelovanja kojim se sramotilo ime države.
Pod sloganom “Odlučno za Crnu Goru” DPS je izgubio izbore 2020. godine. Nosilac liste, bivši premijer Duško Marković reći će nešto kasnije da je DPS izgubio vlast zato što mu je koalicioni kapacitet bio blizak nuli. Mnogi analitičari smatraju da je pokušaj otimanja crkvene imovine DPS koštao vlasti.
Opozicija je te 2020. godine nastupila sa narodu prijemčivijom političkom frazeologijom. Na izbore su izašle liste “Za budućnost Crne Gore”; “Mir je naša nacija”; “Crno na bijelo” i pobijedile trodecenijski vlast dajući nadu Crnu Gori.
Ukoliko je u pozadini te pobjede ipak stojala Mitropolija Crnogorsko Primorska na čiju je imovinu bacio oko DPS, treba se u ime dosadašnje istorije i svih društvenih i multikonfesionalnih vrednosti države zahvaliti Crkvi na apsolutno nenasilnom otporu koji je u poslednjem trenutku omogućio neophodne društvene promjene. Taj Gandijevski poduhvat tokom litija snažan je dokaz o probuđenoj moralnoj snazi naroda i države Crne Gore. Nema ničeg iznenađujućeg što su od strane vođe DPS-a saborne povorke tihih i dostojanstvenih vjernika nazvane “Ludačkim pokretom”
Pod novom vlašću tužilaštvo, sudstvo, policija, javno mnjenje uspjeli su načeti vrh ledenog brijega i onespokojiti one koji su se zaklinjali u Crnu Goru zbog očuvanja svojih nezakonito stečenih bogatstava i bezbjednog uživanja u opljačkanome mimo domašaja zakona.
Multikonfesionalni i multikulturalni sklad nove većine pokazao se harmoničnijim i jačim od istoimenog sklada koji je na strogo formalin način sprovodio DPS tokom svoje duge vladavine. Koalicija koja već pet godina vlada Crnom Gorom daje mjerljive rezultate.
Primjena poslednje izborne parole svrgnute vlasti mogla bi uz malu dopunu donijeti korist ukupnoj Crnoj Gori.
Ta sadržajna fraza glasila bi – “Odlučno za Crnu Goru protiv sprege organizovanog kriminala i korumpirane vlasti”
P. S.
Da bi se pisalo o političkoj frazeologiji novih vlasti neophodna je istorijska distanca od recimo desetak godina. Toliko vremena je potrebno da bi se riječi, izrazi, klišei, fraze ustalile u javnom govoru i okomotile u jeziku političara do automatske i spontane upotrebe.
