Piše: Redakcija
14 godina Pinka i Informera. Decenija i po skrivenih karata, a otvorene propasti u vezi Kosova, Ukrajine i ostalih velikih tema. 5000 dana građenja auto-puteva i urušavanja nastrešnica. 150 mjeseci građenja jednosmjerne i svađalačke politike sa Srbima u regionu koji misle svojom glavom. Djelovalo je da će vrijeme padanja građevina i institucija da se nastavi u nedogled.
A onda se omladina organizovala da sve to resetuje. Da nanovo pospremi sopstvenu naciju. Mimo bajatih medija. Mimo korumpiranih upravljačkih adresa. Mimo Crkve koja ćuti u svojoj centrali, ali ne i među narodom i u parohijama. Mimo klasične podjele na pro-zapadnu i rodoljubivu Srbiju. Studenti su, jednostavno sve to zaobišli, i ponudili dogovor građanima na ulicama, na trgovima, na društvenim mrežama.
Njihova pobjeda je bila ubjedljiva, toliko da je primorala bivšeg predsjednika da možda po prvi put reaguje civilizovano i uljudno. Njihova pobjeda je postala NAŠA… Pobjedila je mlađa, ljepša i naprednija Srbija.
Zbog toga se slavi i na Kosovu, i u Banja Luci i u Podgorici. Slavi se jer je bilo teško povjerovati da slobode još uvjek ima u našim dušama. Slavi se, jer se vjeruje, da će ta sloboda, uprkos svemu, umjeti da pjeva onako „kao što su sužnji pevali o njoj“…
