Ko u Crnoj Gori podržava studente u Srbiji, a ko im se lažno predstavlja?

Piše: Filip Dragović

Prirodno i očekivano, izbori u Srbiji su ovih dana česta tema „drugog oka u glavi“, odnosno crnogorske javnosti. Slušajući komentare ovdašnjih političara i javnih djelatnika, možemo da vidimo šarenoliku paletu podrške opozicionoj Studentskoj listi. Gotovo da se svi utrkuju da kažu kako vjeruju u njenu pobjedu ili je barem priželjkuju. Svi osim Milana Kneževića.

Međutim, bilo bi zanimljivo napraviti analizu motiva i razloga koji motivišu sve ove crnogorske adrese da javno podrže Studentsku listu:

1. Na prvom mjestu tu su oni koji baštine vrijednosti litija iz 2020. Takvi se drže onih političkih kota i tada proklamovanih: a) nepriznavanje nezavisnog Kosova b) održavanje bratskih odnosa između Srbije i Crne Gore v) smanjen uticaj države na crkvu i obrnuto. Logično, ko se drži ovih principa mora biti protiv Vučićevog režima jer on radi sve da „Kosovo“ sklizne u ruke Kurtijevom režimu, te da se zavade „dva oka u glavi“. A o odnosu države i crkve, da ne govorimo… Dakle, naši „litijaši“ su dosljedni sebi onda kada daju podršku Studentskoj listi. Pogotovo ako se prisjetimo Amfilohijevog odnosa prema Vučićevoj politici, i ako zanemarimo naknadna Rakovićeva učitavanja o navodnom istorijskom izmirenju Vučića i Amfilohija iza zatvorenih vrata….
2. Zatim tu su oni „neutralni“ koji ne razmišljaju previše ni na jednu od pomenutih tema, nego jednostavno podržavaju promjene i principijelno žele bolje odnose u regionu. Mislim na one koji su „iz drugog reda“ ovdje podržavali litije 2020. a koji su, od kada znaju za sebe, bili otvoreni protivnici režima Mila Đukanovića u Crnoj Gori. I za takve bismo, mirne duše, mogli reći da su principijelni u svojoj podršci Studentskoj listi…
3. Međutim, meni su najinteresantniji oni koji su sada ovdje glasni oko podrške Studenskoj listi (sadašnja crnogorska opozicija i njeni mediji), a koji su protiv svih načela litija iz 2020. Zašto? Pa zato što oni cio svoj vijek podržavaju vlast „jednog čovjeka“ ovdje, a sada baš to kritikuju u Srbiji. Kritikuju ogledalo samih sebe. U njihovom vaktu i zemanu, nikakva studentska kritika vlasti nije mogla dobiti podršku niti je bilo na podgoričkom Univerzitetu, koji je upravo bio jedna od njihovih ideoloških karaula. Svaki protest je karakterisan kao „ludački pokret“ i udar na državu. Baš kao što to čini Vučić. Teritorijalni integritet Srbije bio im je na srcu taman kao i Vučićevoj administraciji. Crkvu su htjeli da stave pod svoje, baš kao što je to Vučić učinio sa Beogradskom patrijaršijom, samo ovdje im se desio Amfilohije. „Studenata“ su se sjetili malo sjutra….čuj mene „Kama sjutra“, onda kada im je trebalo bilo šta što bi ih vratilo u njihove fotelje, makar to bio masakr na Cetinju. Ali kako u cijeloj CG nije bilo dovoljno studenata za jedan kršteni protest, onda su se sa indeksima pojavili lokalni kriminalci i uličari…itd.

Antifašisti, pa gdje ste, bre… ?

I eto, oni sada podržavaju Studentsku listu, navodno i „ko biva“ ali imaju jednu rezervu prema nacionalističkom narativu i crkvenoj koreografiji studentskih protesta, dok im se nad glavom viori navijački transparent sa likom Krsta Zrnova.

I tako. Rekao bih da je njihova podrška Studentskoj listi neiskrena i da bi mogla da šteti opoziciji u Srbiji. To bih rekao, kad ne bih znao da njihove stavove ni ovdje ni tamo niko ne mjeri nekom velikom težinom, te da je skroz nebitno koga oni podržavaju. Ono što u Podgorici nema ni četvrtinu podrške građana, pri nekoj malo većoj izlaznosti, ne može predstavljati bitan faktor na izborima u milionskoj Srbiji.

Tekstovi objavljeni u kategoriji „Gledišta“ ne izražavaju nužno stav redakcije Žurnala